Godine 1999. Ujedinjeni narodi su prihvatili 25. novembar kao Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Taj datum je odabran kao znak sjećanja na sestre Mirabel iz Dominikanske republike, čije je ubojstvo naredio diktator Trujillo. Cilj obilježavanja ovog dana je podizanje razine svijesti i senzibiliziranje javnosti za ovaj važan društveni problem.
Žene su u prošlosti bile izložene stravičnim zlostavljanjima obično tokom poroda. Nekoliko godina kasnije, nasilje nad ženama se nastavilo. Nalazimo ga u raznim aspektima od porodičnog pa do društvenog života.
Šta se danas smatra kao nasilje nad ženama ? Nasilje nad ženama obuhvata narušavanje građanskih, kulturnih, ekonomskih, političkih i društvenih prava žena.
Prema podacima Agencije za ravnopravnost spolova u BiH svaka peta žena je žrtva nasilja. Skoro polovina ili 47 posto žena u Bosni i Hercegovini tokom života barem jednom su bile izložene nekoj vrsti nasilja. Najrasprostranjenije nasilje je psihičko, a iza njega slijedi fizičko, dok je seksualno nasilje tokom odraslog života doživjelo šest posto žena. Ovi nalazi ukazuju da je u našoj zemlji prisutna tolerancija na nasilno rješavanje konflikata što povećava rizike od nasilja nad ženama. Moramo uzeti u obzir činjenicu da su ti podaci samo djelomični, jer većina nasilja ostaje neregistrirana. Nasilnici su osobe svih profesija i socijalnih struktura, od intelektualaca, radnika do dobro situiranih građana.
O nasilju ne smijemo govoriti samo kada se ono desi i na Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženam. To mora biti svakodnevna tema u našem društvu, a prije svega u obrazovnim institucijama. U BiH postoji nekoliko zakona, na državnom nivou i na nivou entiteta, koji uređuju tu oblast. Uspostavljeno je i devet sigurnih kuća i SOS telefonske linije koje su besplatne i povjerljive.
Živimo u društvu u kojem je sramota reći da si žrtva nasilja, društvu u kojem žene osjećaju da su primorane šutjeti i što je još gore trpjeti nasilje. Porodica je, nažalost, mjesto gdje su mnoge žene i djevojčice žrtve.
Zato na Narandžasti dan- dan borbe protiv nasilja nad ženama, želimo ukazati na taj problem. Ženama poručiti da ne moraju biti same, a društvu da mora stajati iza žrtava nasilja.
U skladu sa današnjim danom odlučili smo se osvrnuti na jedan od osnovnih dijelova mehanizma opstanka svake vrste – trudnoću. Razlog što se osvrćemo na ovaj problem je porazna činjenica da se trudnoća veoma često smatra slabošću žena i obično je jedan od glavnih razloga za diskriminaciju žena u poslovnom okruženju. Na žalost, i pored svega navedenog, u modernom društvu susrećemo se sa kako fizičkim nasiljem nad ženama, tako i psihičkim zlostavljanjem i diskriminacijom u poslovnom okruženju. Podaci govore da otprilike 15% nasilja nad ženama vrši se u periodu trudnoće.
Prilikom trudnoće promjene su najizraženije u ženskom genitalnom sistemu, iako ni jedan organski sistem ne ostane pošteđen. Da bi zadovoljio, sad već povećane, potrebe majke i fetusa, kardiovaskularni sistem mora da poveća srčani minutni volumen, dolazi do promjena u količini i sastavu krvi. Uvećana maternica i sam plod vrše pritisak na mokraćne kanale i mjehur,Zbog povećanih potreba za kisikom dolazi do ubrzanog disanja. Uprkos povećanim potrebama za hranjivim tvarima za vrijeme trudnoće, dolazi do smanjenja motiliteta gastrointestinalog trakta, pojave žgaravice i opstipacije. Trudnoća se veoma intenzivno odražava na čitav endokrini sistem, pa shodno tome dolazi do povećanja svih endokrinih žlijezda u tijelu, mogućeg razvoja inzulinske rezistencije ili razvoja diabetes mellitusa.U trudnoći dolazi i do promjena u pigmentaciji kože.
Uzimajući u obzir sve promjene u tijelu žene koje se dešavaju za vrijeme trudnoće moramo se bezpogovorno složiti da je trudnoća iznimno naporna za ženu, te da bi smo se trebali osvrnuti na žrtvu koju svakodnevno trpe naše majke, sestre, žene i pomoći im u tom teškom periodu kako za vrijeme trudnoće tako i u postporođajnom periodu. Trudnoću treba slaviti a ne koristiti je protiv žena.
U skladu sa svim navedenim, građanska je obaveza da se pridruže i ovoj kampanji koja ne traži ništa drugo osim prava na život bez nasilja, promoviranja kulture nenasilja i međusobnog poštivanja spolova. Ravnopravnost spolova je demokratski zahtjev, a prava žena su, odgovaralo to nekome ili ne, ljudska prava.
Koordinatori projekta : Lamija Hukić i Alija Džeko