Komunikacija prije odlaska u Casablancu se odvijala preko WhatsApp grupe, u kojoj su bili svi strani studenti i jednak broj domaćih studenata (također studenti medicine, koji su bili tzv. kontakt osobe). Dokumente koji su bili potrebni za dobivanje mjesta u bolnici smo uploadovali na Google drive koji je za svakoga ponaosob napravio Lokalni oficir za profesionalne razmjene. To je ono što je podrazumijevala priprema, kao i dobivanje svih potrebnih informacija od domaćina. Domaćini su preuzeli teret dočekivanja studenata na aerodromu, onih koji su to tražili.
Od razmjene sam očekivala da ću biti upoznata ne samo s kulturom, načinom života, zdravstvenim i obrazovnim, kao i političkim sistemom zemlje u koju idem, već i sa mnogo drugih kultura preko ostalih studenata koji su također proveli mjesec dana na istoj razmjeni, što se i desilo. Očekivala sam i da ću upoznati mnoge kolege iz raznih zemalja svijeta, kao i da ću nešto naučiti u toku rada u bolnici; stvoriti neraskidive veze s ljudima, vratiti se s nečim što ću moći prenijeti kolegama ovdje.
Casablanca je grad s osam miliona stanovnika, i nije prvi na spisku turističkih gradova Maroka, ali ke neizostavan za posjetiti. Ima atlansku klimu, veoma ugodnu čak i u ljetnim danima, ima dio koji je uz obalu i dio više ka unutrašnjosti. Obiluje šetnicama i plažama, a ulice uvijek vrve od ljudi. Na samoj obali izgrađena je treća najveća džamija na svijetu – džamija Hassan II, koja je i najpoznatije turističko mjesto. Studentski dom u kojem smo bili smješteni se nalazi na Ziraoui bulevaru, što je blizu centra grada. Turisti također posjećuju Habous, pijacu sa suvenirima, tradicionalnom odjećom i marokanskim delicijama, koja se nalazi blizu kraljeve palače. Grad posjeduje mnogo plaža od kojih su neke kamenite, neke pješčane, ali sa svake se vide ogromni okeanski valovi u svako doba dana.
Glavni grad Rabat je udaljen oko samo 1,5 sat vožnje automobilom od Casablance i predstavlja administrativni centar.
Boravak od mjesec dana na odjelu Materinstva bolnice Ibn Rochd doprinio je neupitno i mom profesionalnom razvoju kao budućeg doktora medicine. Specijalizanti i specijalisti su se odnosili prema meni kao da sam dio tima, te sam jako proširila svoj spektar praktičnih vještina u radu s pacijentima. Konkretno, naučili su me da vadim krv, šijem kožu, dajem injekcije, radim fetalni ultrazvuk, kako pristupiti operacijama, asistirati porodu i carskom rezu, itd. Bilo mi je, bez pretjerivanja, zadovoljstvo ići svako jutro, ponekad i u noćne smjene, gdje su me uvijek s osmijehom dočekivali – nikad nije na odmet još jedan par ruku 🙂 . Budući da je to univerzitetska bolnica, vidjela sam najkomplikovanije slučajeve glede trudnoće. Naučila sam kako funkcioniše taj zdravstveni sistem, čemu su lokalne pripadnice ženskog spola sklone, na šta se pazi i kako se šta vodi, svjedočila i bila dio, nebrojeno mnogo puta, čudu života – dolasku beba na svijet.
Očekivano je da je ova razmjena proširila vidike, kako meni tako i ostalima. Kraljevinu Maroko smo vrlo dobro upoznali, što kroz putovanja gradovima vikendom, što kroz ljude koji su nas vodili (studenti domaćini i doktori). Domaćini su bili tu za sva naša pitanja i potrebe, 24h u danu, posjećivali su nas u domu te smo se družili svaki dan poslije rada u bolnici s barem nekih od njih. Socijalni program je bio prepun zanimljivih stvari kao što su posjeta hammamu, jahanje konja uz zalazak sunca na plaži, posjeta turističkim destinacijama Maroka – Marrrakech, Merzouga (pustinja), Chefchaouen (plavi grad), obilasci muzeja i ture po gradu. Izvanredno je kako toliki broj ljudi može, pored svih razlika, provesti zajedno fantastičan mjesec dana u stranoj zemlji, bez ikakvih prepreka i predrasuda, sa zajedničkim ciljem.
Ovo iskustvo je za mene bilo nezaboravno, nezamjenjivo, umnogome je doprinijelo mom osobnom i profesionalnom razvoju. Kada bih imala priliku, otišla bih ponovo. Nešto je što se pamti cijeli život i stava sam da svi trebaju iskusiti isto, barem jedanput u svom studentskom životu. Proširuje vidike, donosi životne prijatelje, otvara nove mogućnosti, puni pozitivnom energijom.
Na kraju, mislim da se najviše može zaključiti o vrijednosti ove razmjene iz pisma koje sam posvetila domaćinima i studentima koji su bili tu sa mnom:
„This one’s for my Moroccan family.
No person we meet is an accident, so why would meeting a certain group of people, who are spending a month abroad just like you, at the same time and in the same place, be an accidentally forged one? Each and every single one of you left an impact on who I am, through countless memories we made in the past month. Ocean foam kind of countless. Days, nights, on the road, on the camels, off the road with flat tire, on gas stations, in riads, on the streets, in hospital’s cafeteria, on the beaches, on karaoke nights, or just in the dorm’s garden… everywhere it’s the same spirit.
I keep on saying that I was so lucky to spend an amazing month with these people, discovering untamed beauties of Morocco. A place where everything’s roasted – skin, almonds, jokes especially!
Much love for members of Casa SCOPE, for all the warmth that made Casa feel like home, and so hard to leave, all the wild rides, guides, welcoming us to their most intimate circles – their homes, and such a good care we received every step of the way, the Morccan hospitality is remarkable.
I also express special grattitude to the OB/GYN department of Ibn Rochd who accepted me as part of their team and taught me more than just medicine.
I learned the Moroccan way.
In the Moroccan time. „
Nejira Imamović
