Nakon završene četvrte godine odlučio sam se iskoristiti pogodnosti veoma razvijenog sistema razmjena IFMSA-e te otputovati u neku razvijeniju državu na mjesec dana. Mislio sam da ću nakon četiri godine fakulteta moći uvidjeti razlike u funkcionisanju zdravstvenih sistema, ali i uvidjeti sve druge razlike između dvije države.
Na moje veliko zadovoljstvo ta država je bila Italija, te sam proveo mjesec dana na Sardiniji, u gradu Sassari koji predstavlja kulturno središte cijelog otoka. Sardinija je poznata kao otok koji po mnogima ima najljepše plaže Evrope, i jedna je od najpoželjnijih turističkih destinacija u svijetu.
Sami otok, kao i svaki, veoma je specifičan. Za tu specifičnost je najviše zaslužna turbulentna historija, te učestala izmjena kolonizatorskih vladavina na ovom otoku. Stoga je na Sardiniji sveprisutan uticaj arapske, sjevernoafričke, te španske kulture. Sve to zapravo daje jednu izuzetno egzotičnu notu otoku.
Sassari je univerzitetski grad koji je poznat po kvalitetnim fakultetima, te je grad čak i tokom ljeta krcat studentima.
Svoju praksu sam obavljao na Klinici za opštu hirurgiju, pod mentorstvom prof. dr. Alberta Porcua kojeg njegove kolege svrstavaju u sami vrh talijanske hirurgije. S obzirom da je Sassari grad od nekih 200.000 stanovnika, od samog početka uvidio sam određene razlike vezano za organizaciju samih klinika. Naime, na Klinici za opštu hirurgiju, 90% slučajeva su bili onkološki pacijenti. Pored toga, u salama ove klinike radili su se zahvati koji bi na UKCS-u bili svrstavani pod glandularnu, abdominalnu, torakalnu, te hirurgiju glave i vrata. Nisam siguran koliko je to dobar sistem za same korisnike zdravstvene zaštite, ali za mene kao studenta koji je htio da vidi što više od hirurgije ova organizacija je bila odlična.
Prva stvar koju bi trebali znati ako neko dobije priliku otići na Sardiniju jeste da zaboravite na tačnost, disciplinu i rigidnost. Sardinjani smatraju da je to zaostavština Španaca. Tačnije, ukoliko vam neko kaže da bi ste trebali biti na sastanku u 10:00, očekujte istu osobu u 10:30 u najboljem slučaju. Tako nonšalantan je bio odnos i mentora i drugih studenata prema nama, oni jednostavno ne mare kada ćete doći, koliko ćete ostati i hoćete li uopšte doći. Vjerovatno je to jedan od razloga zašto Sardinija ima najveći broj stogodišnjaka u svijetu. To je nešto na što se jedan student iznimno brzo navikne, tako da zapravo učestalost vašeg prisustva na klinici diktira samo vaša savjest.
Bili smo smješteni u vrlo dobrom, novoizgrađenom studentskom domu, dok smo obroke imali u univerzitetskoj menzi. Hrana je bila izuzetno dobra, i to su vjerovatno jedini zdravi obroci koji možete imati na Sardiniji, jer vas okružuje mnogobrojne picerije i tratorije u kojima služe nevjerovatno dobre paste.
Sami odnos i kontakt i prije i tokom razmjene sa članovima njihovog lokalnog komiteta je bio izuzetno korektan. Kontakt osobe (ne nužno članovi lokalnog komiteta) su bile nešto manje zainteresovane za, nazovimo ih, iscrpljujuća i svakodnevna druženja za koja smo mi bili raspoloženi. Međutim, i nismo ih mogli kriviti jer su isti zbog čudnog sistema ispitnih rokova na Sardiniji tokom cijelog Jula imali ispite.
U svakom slučaju, razmjena je nevjerovatno iskustvo koji bi svaki student medicine trebao doživjeti.
Nakon razmjene mi je bilo drago što moj izbor nije bio neki od gradova sjeverne i centralne Italije, jer sam imao priliku upoznati jednu egzotičnu i drukčiju kulturu, a da pritom nisam morao otputovati na drugi kontinent.
Emir Sokolović
Juli, 2017.
