Krenut ću sa obaveznim klišeom u opisu svakog putovanja – teško je jedan mjesec nezaboravnog iskustva pretočiti u tekst od 1 stranice – ali to je istina! Kroz ovaj kratki tekst, pokušat ću vas provesti kroz moje iskustvo u Finskoj, zemlji sa 180 000 otoka. Međutim, Finska ne prednjači samo u broju otoka, nego i u mnogočemu drugom.
Prvo što mi je zapalo za oko kada sam sletjela u Helsinki bila je – šuma – gdje god se okreneš – šuma (bez pretjerivanja, ljudi imaju jako puno šume). Ono što me najviše dojmilo u Finskoj jeste činjenica da bez obzira da li si u glavnom gradu Helsinkiju ili u nekom manjem gradu (npr. Turku, grad mog boravka), svega 5 minuta dijeli te od netaknute prirode i jezera, ali i mora. Odlazak u prirodu je veliki dio svakodnevnice u Finskoj, a ujedno i najčešće mjesto druženja poslije saune.
Sauna zaslužuje poseban paragraf, tek toliko da čitatelj shvati važnost saune za Fince. Iako su Finci vjernici, kršćani, mislim da je sauna njihov drugi hram. Ukratko, u saunu idu svi, skoro svaki dan, i možete je naći na svakom koraku. Definitivno najbolji oblik uživanja u sauni je na plaži, gdje se sa +90ºC zaletiš u jezero/more koje je na nekih 15ak ºC. Zvuči pomalo van pameti, ali zapravo je izvanredno iskustvo i predobar osjećaj.
Iako stranci, pa čak i sami Finci kažu za sebe da su povučeni i ne baš otvoreni za druženje, ja sam se uvjerila u suprotno. Iz osobnog iskustva mogu reći da su jako pristupačan narod, topli i uvijek spremni pomoći te jako dobri poznavatelji engleskog jezika. Iskreno, hosting committee se nije baš previše trudio organizirati neki socijalni program i to je zapravo jedina zamjerka mog boravka u Turkuu. Međutim, jednako tako su nam dali sve potrebne informacije ukoliko smo željeli sami nešto organizirati, a i moji „exchange buddies“ su uvijek bili spremni za avanture, kojih u Finskoj definitivno ima na pretek.
Isto tako, mala opaska – vrijeme je novac za Fince, pa ako je sastanak predviđen u 8, ti trebaš doći 5 minuta prije 8. Međutim, u svemu ostalom, Finci su jako ležeran narod i nisu opterećeni titulama niti hijerarijom.
Također, htjela bi spomenuti i ujedno glavni razlog mog odlaska u Finsku, a to je klinička praksa. Tijekom 4 tjedna boravka u Turkuu, svoju praksu sam odrađivala na odjelu maksilo-facijalne kirurgije. Liječnici, sestre i drugo osoblje na odjelu su bili i više nego spremni na suradnju, uvijek spremni pomoći i objasniti. Zaključno, ako želiš raditi, samo trebaš pitati i radit ćeš. Mogu reći da sam mnogo toga vidjela, iskusila i naučila.
Ako mene pitate, ja bih se odmah sutra vratila natrag. Definitivno, velika preporuka i što se tiče prakse kao takve, ali i „turističkog pohoda“. Ako već niste, obvezno Finsku stavite na svoj bucket-list !
Helena Karlović
Kolovoz, 2018
