PANDEMIJA COVID-19

U decembru prošle godine u Wuhanu se pojavila serija viralnih pneumonija, a do 2. januara 2020. godine je izolovan i identificiran u 41-og pacijenta novi virus koji pripada familiji Coronaviridae (2019-nCOV). Danas se taj virus naziva SARS-CoV-2.

Koronavirus je nesegmentirani RNK virus koji većinom uzrokuje blage respiratorne infekcije, s tim da dvije vrste uzrokuju težu simptomatologiju: bliskoistočni akutni respiratorni sindrom (MERS) i teški akutni respiratorni sindrom (SARS). U decembru prošle godine u Wuhanu se pojavila serija viralnih pneumonija, a do 2. januara 2020. godine izolovan je i identificiran u 41-og pacijenta novi virus koji pripada familiji Coronaviridae (2019-nCOV).^[1] Danas se taj virus vodi pod nazivom SARS-CoV-2 i uzročnik je bolesti COVID-19 (eng. Coronavirus disease 2019, skraćeno COVID-19).

Otkud taj virus kod ljudi?

Iako nije utvrđen jedinstven izvor novog koronavirusa prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO), uzimajući u obzir da je među prvim analiziranim pacijentima (njih 41) čak 66% (njih 27) imalo zajednički anamnestički podatak ekspoziciji Huanan pijace morske hrane, naučnici smatraju da je intermedijarni prenosnik virusa pangolin koji se prodavao na tržnici morske hrane u Wuhanu.^[2] Divlja životinja pangolin je u Kini veoma tražena zbog svog mesa i krljušti koja se koristi u tradicionalnoj medicini. Studija objavljena 3. februara 2020. godine pronašla je 96%-tnu sličnost genetskog materijala koronavirusa kod šišmiša sa genetskim materijalom virusa SARS-CoV-2 koji inficira ljude, čime bi se mogao objasniti originalni etiološki uzročnik trenutne pandemije akutnim respiratornim infekcijama. Ono što sugerira da se koronavirus nije direktno širio sa šišmiša na čovjeka jesu razlike u receptorskim-vezujućim mjestima u oba tipa virusa, te nemogućnost uspostavljanja kompletne uzročne veze između virusa i bolesti koji bi zadovoljili Kohove postulate za procjenu uzročnika određene bolesti (još uvijek nisu sprovedeni eksperimenti).^[3]

Danas najveći evropski centar pandemije predstavlja Italija sa 101 739 oboljelih.^[4] U trenutku pisanja Italija je brojala 11 591 umrlih, što je čini državom sa najviše potvrđenih smrtnih slučajeva od koronavirusa.^[5]
Zašto baš Italija? Odgovor se dijelom nalazi u demografskim karakteristikama države, pri čemu je ona druga po redu zemlja na svijetu sa najvećim procentom stare populacije. Sveobuhvatni stepen mortaliteta zavisi od demografskih karakteristika i kretanja stanovništva. Prema izjavi direktora SZO, u odnosu na sve prijavljene slučajeva koronavirusa globalni stepen mortaliteta koronavirusa iznosi 3,4%.^[6]

Postojanjem asimptomatskih prenosilaca SARS-CoV-2 jako je otežana kontrola klastera, te je sekundarno i tercijarno prenošenje vjerovatno prisutno. Glavne odlike virusa su supresija imunog odgovora posredovanog interferonom (jedan od antivirusnih odgovora našeg imunog sistema), te citopatogeni učinak koji virus ima na ćelije – koji može biti spasonosan, ili pak olakšati diseminaciju virusnih čestica. Ovakav efekat je dokumentovan i u ekstrapulmonalnim tkivima kad je riječ o ovoj infekciji (indukcijom Smad7 i FGF2 puteva). Letalni ishod ove bolesti je najčešće posljedica velike količine proinflamatornih citokina u donjim respiratornim putevima (ali i u ostalim tkivima).

Prema dosadašnjim istraživanjima, vakcine i specifičnog lijeka za koronavirus nema.^[7] Klinička istraživanja u smjeru pronalaska vakcine već su počela,^[8] a do tada preostaju različiti vidovi suportivne terapije. Kao potencijalno najsuperiorniji antiviralni lijek za sada se ističe Remdesivir^[9], s tim da isti u Bosni i Hercegovini još uvijek nije dostupan za nabavku, te se može dobiti isključivo od proizvođača za eksperimentalnu primjenu prema Asocijaciji infektologa u BiH. Još jedna vrsta eksperimentalnih lijekova su i solubilne angiotenzin II konvertaze (in vitro preveniraju vezivanje virusa za stanice). Kod osoba mlađe životne dobi bez pridruženih bolesti, asimptomatskih formi i blažih formi bolesti, terapija je isključivo simptomatska (hidratacija, vitamin C, paracetamol, 0,9% rastvor NaCl u obje nosnice radi smanjenja replikacije virusa u nazofarinksu). Teže forme zahtijevaju uz simptomatsku terapiju upotrebu antiviralnih lijekova poput Lopinavira/Ritonavira, u prosjeku dvije sedmice.

Kako se virus širi i prenosi?

Kao i većina virusa koji imaju tropizam za respiratorni sistem na kojem ispoljavaju većinu simptomatologije, virus se u organizam unosi kapljičnim putem. Unos kapljičnim putem podrazumijeva inhalaciju virusa u aerosolu zraka nakon što oboljela osoba kišući ili kašljući izbacuje virusne partikule u prostor oko sebe (1-2 metra), a osoba će se zaraziti udisanjem tih kapljica pri bliskom kontaktu sa oboljelom osobom ili dotičući površine koje je oboljela osoba dotakla ili na njih ispustila svoje kapljice. Za zarazu sa SARS-CoV-2 dovoljan je i neposredni bliski kontakt sa osobom koja samo diše i tako izbacuje čestice iz svog respiratornog sistema. Prema izvještajima SZO, osoba će najčešće oboljeti nakon što kapljice slete na predmete i površine u okolini oboljelog, nakon čega do zaraze dolazi kada osoba nepažnjom dotakne sluzokože oka, nosa ili usta. Studije do sada su pokazale da je glavni način prenosa zapravo pri kontaktu sa respiratornim kapljicama, češće nego putem zraka. Rizik da se bude zaražen sa COVID-19 od strane nekoga ko nema simptoma je iznimno mali, ali i dalje moguć. Veliki broj ljudi koji i jesu dijagnosticirani sa COVID-19 prezentiraju se blagom i umjerenom simptomatologijom. Ovo je pogotovo slučaj sa ranim stadijima oboljenja. Upravo zbog ovoga moguće je zaraziti se COVID-19 od nekoga ko ima i samo blagi kašalj i ne osjeća se bolesno. SZO je još u procesu istraživanja tačnog kritičnog perioda transmisije COVID-19, a rezultati i zaključci će biti podijeljeni sa širom javnosti kada se dođe do sigurnih zaključaka.^[10][11]

Koliko dugo virus opstaje u zraku i na površinama?

Nedavne studije su dokazale da SARS-CoV-2 može preživjeti i do 4 sata na bakrenim površinama (kovani novac), do 24 sata na kartonskim podlogama i 2-3 dana na plastici i metalima (nehrđajućem čeliku). Virusne kapljice mogu ostati raspršene kao aerosol u zraku i do 3 sata prije nego što se spuste na zemlju, ali najčešće je to vrijeme zadržavanja u zraku znatno manje.^{[12] [17]}

Kako zaštititi sebe i druge od infekcije?

Upravo zbog ovih sposobnosti opstanka virusa u okolini preporučuje se česta, svakodnevna dezinfekcija površina koje dotičemo. Ovo uključuje stolove, drške od vrata, prostor u toaletu, telefone, tastature, tablete i sve ostale površine i predmete koji su u svakodnevnoj upotrebi. Osim temeljite i svakodnevne dezinfekcije površina, preporučeno je pranje ruku od 20 sekundi sapunom i vodom svaki put kada napustimo domove i eventualno se izložimo dodiru sa inficiranim površinama (javni prevoz, nošenje kesa iz prodavnica, nošenje različitih paketa itd.) ili nakon kašljanja i kihanja. Ukoliko to nije moguće obaviti sapunom i vodom moguće je koristiti dezinficijense za ruke koji sadrže makar 60% alkohola. Uz dezinfekciju predmeta i pranje ruku veliki naglasak među svim smjernicama se stavlja na to da se ne dodiruju vidljive sluzokože (oko, nos i usta) neopranim rukama jer na taj način osoba najčešće i biva zaražena. Trenutno ne postoji vakcina koja bi prevenirala COVID-19 pa je najbolji način prevencije bolesti izbjegavati izloženost samom virusu. Kada kašljemo ili kišemo trebamo to raditi u unutrašnju stranu svoga lakta kako ne bi kihnuli u dlan i eventualno dotakli neku površinu i na njoj ostavili naše infektivne kapljice. Ukoliko ne u lakat, ono što je preporučeno je da se kiše ili kašlje u jednokratne maramice ili ubruse i odmah potom ih bacati u smeće. Ukoliko se desi da kihnemo ili kašljemo u dlanove, potrebno ih je neposredno nakon toga oprati sapunom i vodom po propisanom režimu.^{[10] [13] [14]}

Ostati kući – jedan od najvećih naglasaka svih vladajućih struktura širom svijeta i najvećih zdravstvenih autoriteta (SZO, CDC) je ostanak u kući ukoliko smo bolesni, osim ako se ne javi potreba za medicinskom pomoći. Ukoliko smo bolesni, a trebamo izaći vani preporučuje se nošenje maske kako bi se spriječilo širenje kapljica od nas samih do zdravih osoba. U suprotnom maska nema zaštitnu ulogu tako da je ne trebaju nositi osobe koje su zdrave. Jedine osobe koje su zdrave, a moraju nositi maske su zdravstveni radnici koji se brinu o oboljeljim osobama. ^{[15] [16]}

Samoizolacija – među preventivnim mjerama najefikasnijim se upravo pokazala samoizolacija, pogotovo za osobe koje imaju simptome COVID-19, žive sa nekim ko ima simptome ili su bili u kontaktu sa rizičnom osobom. Ostanak kod kuće podrazumijeva: ne ići na posao, školu ili druga javna mjesta, ne koristiti javni prevoz ili taksi, ne primati posjetioce kući kao što su porodica ili prijatelji (pogotovo ukoliko imate simptome respiratornog oboljenja), ne izlaziti u kupovinu bilo namirnica bilo lijekova (zamolite nekog zdravog da to učini za vas ili vi ukoliko ste zdravi uradite to za starije ili bolesne članove naše zajednice). U slučaju da imate simptome nije isključeno da možete izaći na svjež zrak u vaše dvorište ili negdje drugo van kuće pod uvjetom da čuvate rastojanje od najmanje 2 metra od drugih osoba i slijedite ostale mjere prevencije širenja zaraze. Ukoliko osjetite pogoršanje simptoma (visoka temperatura koju ne možete sniziti te novi, kontinurani kašalj) svakako ne izlazite van kuće, pozovite nadležne lokalne higijensko-epidemiološke službe i čekajte dalje upute. Nemojte na svoju ruku posjećivati ambulante i domove zdravlja i druge izlagati riziku da obole. ^{[15] [17]}

Koliko dugo ostati kod kuće?

Ukoliko imate simptome – preporučeno je da u samoizolaciji budete najmanje 7 dana. Ukoliko nakon 7 dana nemate povišenu tjelesnu temperaturu - nema dalje potrebe za samoizolacijom. Ukoliko je vaša temperatura i dalje visoka, ostanite u kući dok se ona ne vrati u fiziološke vrijednosti. Ne morate ostajati kući ukoliko nakon 7 dana imate samo kašalj jer sam kašalj može trajati i do nekoliko sedmica nakon što se infekcija povukla.

Ukoliko živite sa nekim ko ima simptome – preporučeno je da ostanete u kući najmanje 14 dana od dana kada su se simptomi vašeg ukućana pojavili. Ovo je zbog toga što je period inkubacije virusa u prosjeku 14 dana. Kada god se vaši simptomi pojavili u ovim okolnostima od tog momenta ostajete još 7 dana u samoizolaciji čak i ako to podrazumijeva samoizolaciju i dužu od 14 dana. Ukoliko ne razvijete simptome ni nakon dvije sedmice, možete prestati sa samoizolacijom.

Ukoliko imate simptome i živite sa osobom iz rizične skupine – u slučaju da živite sa nekim ko ima 70 godina ili više te ima hronično oboljenje, trudnicom ili osobom sa oslabljenim imunim sistemom pokušajte da ih izmjestite kod prijatelja ili porodice kroz period od 14 dana. Ukoliko za to nema mogućnosti i morate ostati zajedno u kući, preporučeno je da izbjegavate, koliko god je to moguće, kontakt sa tom osobom i primjenite dodatne mjere zaštite (distanca od 2 metra, ne koristite zajedničke prostorije kao što su kuhinja ili kupatilo u isto vrijeme, provjetravajte unutrašnjost vašeg doma itd.). ^[15]