Maroko, predivna zemlja prožeta kontrastom, oduvijek je bila dio liste mojih želja kad su u pitanju mjesta koja želim posjetiti. Zemlja malog princa, začina, očaravajuće raznolikih životinja, ljubaznih i toplih ljudi, neprestanog sunca i jedina zemlja na svijetu koja vam omogućava da se u isto vrijeme divite palmama koje se njišu na pustinjskom pijesku i snježnim vrhovima planine Atlas.
Ove godine sam napokon dobila priliku posjetiti ovu gotovo nestvarnu zemlju, te sam zahvaljujući studentskoj razmjeni na mjesec dana otputovala u glavni grad i administrativno središte Maroka, Rabat. Mogu reći da sam neizmjerno zahvalna zbog činjenice da sam ovo životno iskustvo mogla podijeliti s djevojkom iz Sarajeva, Aminom Pidro, jer mislim da ne bih mogla odabrati bolju suputnicu u otkrivanju ove arhaične, a u isto vrijeme blage zemlje.
Što se tiče pripreme za putovanje, Maroko kao destinacija nije zahtijevao opsežnije pripremanje, međutim uvijek je poželjno raspitati se o društvenim, kulturalnim i ostalim normama države u koju putujete, što sam i učinila u opsežnom razgovoru s mojom kontakt osobom. U skladu s informacijama sam postavila i svoja očekivanja koja je Maroko u potpunosti nadmašio, ostavivši me bez daha.
Naše putovanje započelo je našim susretom na autobusnom kolodvoru u Zagrebu, 29. lipnja, u ranim jutarnjim satima. Nakon duge autobusne vožnje, uzbuđene i još uvijek nesvjesne iscrpljenosti koja će nas tek sustići, dijelile smo naša očekivanja i želje u šalicu jutarnje kave, čekajući naš let u Pariz, a zatim i onaj do konačne destinacije- Rabata. S obzirom da smo već redovito komunicirale s našim kontakt osobama i članovima IFMSA Morocco odgovornima za razmjene, znale smo da će nas netko od njih dočekati na aerodromu unatoč činjenici što smo u Rabat stigle u kasne noćne sate, otprilike u 1 sat poslije ponoći.
Smještene smo u kompleks studentskog doma APESA u sklopu veterinarskog instituta Hassan II. Iako sam veliki ljubitelj životinja koje su u velikom broju okruživale naš dom, već na samom početku nasmijavao me veliki broj mačaka koje su udobno uživale u predvorju i hodnicima našeg doma.
Nakon početnog vikenda tijekom kojeg smo s lokalnim ljudima razgledavali Rabat, započela je naša klinička praksa koja se odvijala u privatnoj bolnici Hopital Cheikh Zaid Rabat. Naime, bolnica je smještena u sklopu medicinskog fakulteta, te svojom izvrsnom opremljenošću i stručnim osobljem može parirati vrhunskim europskim kliničkim centrima. Iako smo početno bile smještene na odjel anesteziologije/reanimacije, ubrzo smo premještene na odjel hitne medicine kako bismo aktivnije sudjelovale u svakodnevnom radu; međutim jezična barijera nas je poprilično ograničavala(poželjno poznavanje francuskog ili arapskog jezika). Naposljetku, praksu smo nastavile na odjelu oftalmologije, što se pokazalo kao odličan izbor. Naš susretljivi i iznimno sposobni mentor, dr. Mohammed Belmekki, upoznao nas je s osnovama i specifičnom patofiziologijom oftalmoloških bolesti u Maroku, vodeći nas kroz različite oftalmološke zahvate i procedure. Također, svaki tjedan smo na fakultetu pohađali organizirane radionice i simulacije koje će nam koristiti u daljnjem obrazovanju i radu. Pod stručnom palicom tima liječnika smo savladavali tehnike šivanja, uzimanja uzoraka krvi, različite oblike punkcija itd.
Socijalni program nas je ipak najviše oduševio, organizacija istog je bila bez premca. Uz poslijepodnevne posjete znamenitostima Rabata i odlaske na plažu, svaki vikend smo posjećivali veće gradove i mjesta koja je definitivno vrijedilo posjetiti, te smo u mjesec dana posjetili Chefchaouen, Marrakesh, Fez, Casablancu, te očaravajuću Saharu u kojoj smo proveli posljednji vikend.
Ipak, najljepši dio ovog nezaboravnog putovanja bili su ljudi. Svih 28 studenata s kojima smo provodili vrijeme, živjeli i surađivali kroz ovih 30 dana ostavili su neizbrisiv trag u našem sjećanju, unatoč različitim kulturama, jezicima i običajima. Treba spomenuti i lokalne ljude koji su bili neizmjerno susretljivi, dijeleći s nama njihovu svakodnevnicu, nudeći nam prijevoz, informacije i sve što smo u bilo kojem trenutku trebali..
Također, treba spomenuti da stanovnici Maroka posebnu naklonost iskazuju prema ljudima iz Bosne i Hercegovine, te često izražavaju zanimanje za stanje u našoj zemlji. Što se tiče životnog standarda, poprilično je sličan onome u Bosni i Hercegovini. Vrlo širok izbor egzotičnih jela i osvježavajućih cijeđenih sokova su dostupni po vrlo pristupačnim cijenama. U takozvanim „medinama“, točnije na tržnicama, tržišna cijena ne postoji, te se uz upornost i strpljenje cijena proizvoda može poprilično spustiti.
Za kraj, mogu reći da mi je razmjena u Maroku omogućila da zagrebem površinu ove nevjerojatne i misteriozne zemlje, te poželim da se ponovno vratim. Bilijun je razloga zbog kojih je u sekundi moguće zaljubiti se u ovu kraljevinu u sjeverozapadnoj Africi. I još toliko da poželite ostati zauvijek!
Nikolina Miletić
Juli, 2018