Svoje posljednje studentsko ljeto sam odlučila provesti na još jednoj studentskoj razmjeni. Nakon dugog razmišljanja izabrala sam naučno-istraživačku razmjenu u Portugalu, jedinstvenoj zemlji sa najljepšim pješčanim plažama i bajkovitom arhitekturom. Užurbano prikupljam sve potrebne dokumente i šaljem Application Form u novembru. Sredinom marta dobivam Card of Acceptance u kojem stoji projekat i grad koji nije bio u mojim izabranim opcijama. Preko naših NORE Nenada Vanisa i LORE Sande Stanić (koji su mi velikodušno pomogli u ovom periodu i neizmjerno sam im zahvalna) kreće komunikacija sa nezainteresovanom portugalskom NORE. Na kraju, bez adekvatnog objašnjenja zašto sam smještena u taj grad i bez mogućnosti da se nešto promijeni, odlučim da odustanem. Bio je kraj maja i ova procedura još nije bila pokrenuta na IFMSA stranici, kada mi je naš NORE javio da se neočekivano oslobodilo jedno mjesto na projektu u Lisabonu, gradu koji mi je bio prvi izbor! Ipak idem na razmjenu koju sam željela, mojoj sreći nema kraja.
Nakon toga, sve teče glatko.
Idemo redom, prvo nešto o projektu. Projekat na kojem sam radila je bio „Antimikrobna rezistencija i molekularna karakterizacija Streptococcus pyogenes izolovanog iz tonzilofaringitisa“ na Odjelu za mikrobiologiju Instituta za molekularnu medicinu. Iako ovo nije bio jedan od mojih izabranih projekata i očekivanja su mi bila niska, na kraju sam bila prezadovoljna! U labaratoriji sam sarađivala sa preljubaznim i opuštenim kolektivom, dobila sam zadatke koje sam samostalno izvodila nakon što su mi objasnili procedure. Pripremala sam medijume za kultivisanje bakterija (Mueller-Hinton), radila bakterijsku inokulaciju, antibiograme i njihovo očitavanje. Pored toga, sudjelovala sam u procedurama PCR , serotipiziranju i DNA ekstrakciji. Imala sam svoj radni stol, osjećala sam se kao dio tima i radila sam nešto korisno što nije bilo previše naporno. Svi u labaratoriji su pričali izvrsno engleski jezik i održavali sastanke na engleskom jeziku, tako da nije bilo prepreka u komunikaciji. Radno vrijeme je bilo jako fleksibilno i kratko, tako da sam nakon ručka bila slobodna za socijalni program. Da sada opet mogu birati, definitivno bih uzela ovaj projekat. Institut se nalazi iza Bolnice Santa Maria u kojoj su studenti na SCOPE razmjeni radili praksu. U ovom kompleksu je i Medicinski fakultet i kantina u kojoj smo ručali. Koristili smo tikete za hranu koje smo dobili od lokalnih oficira. Ručkom u bolnici sam bila prezadovoljna. Uvijek je bilo više vrsta mesa, priloga i salata u ponudi. Za svakoga nešto po izboru.
Bili smo smješteni u nekoliko studentskih domova. Neki su bili nezadovoljni jer su im studentski domovi bili prljavi i nisu bili cimeri sa drugim studentima na razmjeni. Ja sam imala sreću da sam bila smještena u ženskom studentskom domu Filipe Folque. U ovom domu smo bile smještene u sobama sa drugim studenticama sa razmjene. Sobe su bile uglavnom dvokrevetne, nekoliko trokrevetnih. WC je bio zajednički, nekoliko na svakom spratu. Kuhinja je također bila zajednička, jedna na svakom spratu. Olakšavajuća okolnost je bila što je bio mjesec juli, pa nije bilo puno domaćih studentica. Namještaj u domu je bio starinski, ali je bilo stvarno čisto. Vrlo ljubazne čistačice su svaki dan čistile zajedničke prostorije i jednom sedmično čistile sobe i mijenjale posteljinu. Dom je bio smješten u modernom i bezbjednom kvartu, na pola puta između bolnice i centra grada, oko 15 minuta (metroom) udaljen od bolnice i centra.
Sve kontakt osobe i lokalni oficiri sa Medicinskog fakulteta u Lisabonu su bili jako ljubazni i otvoreni za sva pitanja za vrijeme pripreme za razmjenu i u toku razmjene. Organizovali su za nas svakodnevni socijalni program i nije bilo vremena za dosađivanje. Fascinirao me trud koji su uložili da pripreme pojedine aktivnosti. Osim toga, jako su se zbližili s nama, studentima na razmjeni, i provodili smo većinu vremena skupa u velikim grupama. Posjetili smo skupa najljepše vidikovce Lisabona, palače, jedan od najboljih akvarijuma na svijetu, prelijepe parkove i izletišta, probali tradiconalnu hranu, plesali do zore u klubovima… Dva vikenda su bila rezervisana za Nacionalni socijalni program, jedan u Portu i jedan u Lisabonu. Učestovala sam na Nacionalnom socijalnom programu u Portu, prelijep vikend i nezaboravno iskustvo. Mi koji nismo učestvovali u Nacionalnom programu u Lisabonu smo sami organizovali izlet u Sintru (mjesto pored Lisabona sa palačama kao iz bajke) i posjetili Cabo da Roca (najzapadnija tačka kontinentalne Evrope). Jedan vikend smo u sklopu socijalnog programa posjetili Cascais (poznato ljetovalište blizu Lisabona) i odatle se biciklima uputili do Guincho plaže. Posljednji vikend smo u vlastitom aranžmanu (dio ekipe na razmjeni uz nekoliko kontakt osoba) posjetili regiju Algarve. Tu se nalaze prekrasne plaže sa stijenama i pećinama. O Portugalu i ljepotama ove zemlje bih mogla pričati danima. Vraćam se prvom prilikom!
Nejra Mlačo
