Iako je gotovo nemoguće na papir staviti niti riječima opisati ovo jedinstveno životno iskustvo, pokušat ću da Vam dočaram isto. Ove godine sam bila dio najveće internacionalne razmjene studenata medicine koja broji 160 država. Iako moj prvi izbor nije bila država koju sam dobila, na kraju sam se ipak odlučila prihvatiti ga i krenuti na razmjenu, ostavljajući sve predrasude iza sebe.
Provela sam nezaboravnih mjesec dana u Turskoj, zemlji koja se prostire na dva kontinenta. Odmah nakon dolaska u glavni grad, Ankaru, dočekali su me domaćini, lokalni studenti te odveli u dom koji je smješten u kampusu. Tu mi je bila spavaonica i tu sam bila smještena tokom razmjene koja je trajala 4 sedmice zajedno sa drugim studentima. Svaki radni dan sam provodila na odjelu endokrinologije u bolnici Ibn Sina, koja je jedna od najboljih bolnica u Turskoj, i to naročito za transplantaciju organa. Tu sam imala svog nadređenog doktora koji mi je mnogo pomogao i naučio me mnogo čemu, te olakšao boravak s obzirom na to da pacijenti uglavnom ne govore engleski(niti ja govorim turski), za razliku od studenata, doktora i profesora koji tečno govore engleski jezik. Na odjelu postoje dva bloka po 10 soba, te je opremljena najsavremenijom tehnologijom za dijagnostiku i terapiju. Na svakom bloku je po jedan odgovorni doktor, 6 profesora i studenti završne godine koji su dužni obaviti kruženje po klinici zadnju godinu, zadržavši se na svakom odjelu po mjesec dana. Tu sam učestvovala u uzimanju anamneze, fizikalnom pregledu pacijenata i diskusiji o dijagnostici i terapiji, te naučila mnogo o zdravstvenom sistemu u Turskoj.
Neizostavno je spomenuti i fantastičan socijalni program koji smo imali. To su bila svakodnevna druženja sa studentima iz svih dijelova svijeta uz ispijanje turske kahve, ili još češće turskog čaja kojeg vam nutkaju na svakom koraku, te nezaboravne večere raznih tradicionalnih jela od kojih bih izdvojila sve vrste kebaba – sa piletinom , govedinom i jagnjetinom. Vikendima smo imali organizovane izlete te smo obišli nekoliko turističkih mjesta kao što su Cappadocia, Olympos, Izmir, Ephesus, Pamukkale a u povratku veličanstveni Istanbul. U Cappadocii koja je poznata po izvanrednim čudima prirode kao što su stožasti vilinski dimnjaci, posjetili smo nekoliko manastira, dolinu golubova i podzemni grad, dočekali izlazak sunca u balonu, te uživali u turskoj večeri poznatoj po tradicionalnom turskom i egipatskom trbušnom plesu. U Olymposu smo uživali na pješčanoj plaži, na putu ka Izmiru posjetili smo Pamukkale poznate po plitkim terasastim bazenima nastali prelijevanjem mineralne vode i taloženjem minerala. Nakon toga posjetili smo i jedinstveni antički grad u Turskoj, Ephesus, gdje se nalazilo jedno od Sedam svjetskih čuda, hram posvećen grčkoj boginji Artemidi. U Izmiru, gradu koji ne spava smo imali nezaboravan noćni provod.
Iako je ovaj mjesec dana proletio u tren oka , jer nažalost, sve što je lijepo kratko traje, ostalo je nešto što će i dalje trajati a to su prijateljstva sa predivnim ljudima i sjećanja koja nosim sa sobom. Zato preporučujem svim studentima koji su u mogućnosti da spakuju kofere i ispričaju nam svoju priču!
Erna Prasko
august 2016.