Oktobar. Semestar na samom početku, a meni u glavi “Gdje putovati sada?”. Inspirisana druženjima i prijateljstvima koje sam stekla tokom ljeta sa studentima koji su na svoju razmjenu došli u Sarajevo, odlučujem se prijaviti za iduće ljeto. Vječita dilema, već poznato i provjereno ili nešto novo? U skladu sa ljubavi prema planinama i hladnijem vremenu, odlučujem se za sjever. Od ponuđenih opcija biram Estoniju i pomalo tužna koračam kući, zovem prijateljicu i kažem: “..ali Ivana, tamo nema planina.” Srećom, nisam ni razmišljala o odustajanju.
Mjesec dana u studentskom gradu Tartu je bilo iznad svih očekivanja. Naš dom je bio u samom srcu grada, a apartman sam dijelila sa šest djevojaka sa tri kontinenta. Zamislite različitosti I bogatstva koja su prožimala naše višesatne razgovore uz obilje hrane. Od japanskog sushi-a do brazilskog brigadeiro-a.
Taman kada sam mislila da bolje od toga ne može, došao je prvi dan bolnice. Univerzitetska bolnica Tartu je nedavno renovirana, te iako smještena dva sata od glavnog grada Talinna, glavni je centar velikog broja disciplina cijele Estonije. Moj odjel je bio oftalmologija, na kojoj su doktori osmislili jedinstveni program za studente. Od pregleda do operacija, svaki dan je bio jedinstven. Prijateljica iz Kine I ja smo se osjećale izrazito dobrodošle, a odlično poznavanje engleskog jezika naših mentora je dodatno olakšalo komunikaciju. Na molbu šefa klinike smo izlagale prezentaciju o matičnim zemljama, zbog velikog interesovanja cijelog kolektiva, što nam je dalo dodatnu temu za razgovor na dužim operacijama. Obzirom da su svi studenti praksu obavljali u istoj bolnici, svako jutro smo jedni druge budili I ranim jutrom stizali na naše odjele. Nerijetko smo I džogirali jer smo u bolnici imali vlastite sobe sa tušem.
U zavisnosti od toga koliko smo ostajali u bolnici, popodnevne sate smo ispunjavali posjetama muzejima, šetnjom kroz grad ili laganim večerama u botaničkom vrtu. Čak smo jednom otišli na klizanje, što je za nas bio događaj sedmice. Obilje uspomena I nezaboravnih trenutaka. Vikendi su također bili užurbani jer smo kao ptice letjeli od jednog mjesta do drugog, kako bi vidjeli svaki kutak mjesta koje smo posjećivali. Prvi vikend to je bila Riga, glavni grad Latvije, udaljen svega tri sata od Tartu-a. Crna mačka I historijski krucijalnI mostovi su ostali urezani u pamećenje kao glavni simboli ovog šarmantog grada.
Drugi vikend smo obišli sjever Estonije i glavni grad, koji je do kraja razmjene postao nezaobilazno mjesto na svim putovanjima. Vrlo je teško pronaći adekvatne riječi kojima bih opisala ljepotu prirode koju ova zemlja nesebično pruža, bez obzira na oštru klimu. U Estoniju se ne ide bez nepropusne kabanice. Iako ljetna sezona, temperature nisu rasle preko 20 stepeni, a svaki dan kao kolo sreće, gdje je u jednom trenutku sunčano, a u treptaju oka pljusak I vjetar.
Posljednji vikend smo posjetili Finsku I njen glavni grad Helsinki. Vožnja trajektom u trajanju od tri sata nas je dovela u veoma moderan grad sa poznatim edukacijskim sistemom. Kao što je to bivalo u ostalim gradovima, vodiči su nam približili historiju i kako je ona uticala na današnju svakodnevnicu.
Ipak, od svih putovanja, meni se najviše dopao odlazak na Estonska jezera. Četiri sata vožnje od Tartu-a, pola sata trajekta I 45 minuta vožnje lokalnim kombijem u stilu onog iz filma ‘Ko to tamo peva’ su nas dovela do raja na zemlji. Kajak, kuhanje domaće paste, zalazak sunca na molu, kupanje u ledenim pritokama Baltika, vožnja bicikla na pljusku su samo neke od najljepših uspomena koje će uvijek stavljati osmijeh na moje lice.
Osim što smo imali priliku upoznati samu Estoniju i okolne zemlje, ova razmjena nam je omogućila da proširimo vidike. Upoznavanje drugih kultura i običaja su prema mom mišljenju najveća bogatstva koja smo svi ponijeli iz gradića Tartu. Cjelokupna razmjena je dala novu iskru našim životima, ali i motivaciju za predstojeću akademsku godinu. Iako je prošlo svega nekoliko dana od naših rastanaka, dogovori za reunion su pali. U jednoj rečenici, moja poruka je: Posjetite Estoniju i doživite najbolji mjesec u životu. Tänan! 🙂
Nađa Zvizdić
Avgust, 2017.
-
- cof
