Kako prenijeti mjesec dana života na jednu stranicu worda? Mjesec dana uzbuđenja, napetosti, radosti, iščekivanja, emocija, straha… U početku, kada sam tek odlučio ići u Ukrajinu, svi su mi govorili: „Zašto baš Ukrajina?“, „Šta ćeš u Ukrajini?“ … Nisam se previše opterećivao time što me tamo čeka, jednostavno sam htio otići bilo gdje. Nisam bio siguran ni što trebam očekivati, budući da mi je to bio prvi put da idem na razmjenu. Ispunjen uzbuđenjem zbog prvog leta avionom, napetošću zbog prvog pravog odlaska od kuće, znatiželjom zbog odlaska u istočni dio Europe (jer tko još ide u istočnu Europu?), napustio sam svoju comfort zonu i krenuo u nepoznato. Prva stanica, nakon Sarajeva, bio je Istanbul. Veliki aerodrom Atatürk i 6 sati čekanja do leta za Kijev. Nakon cjelodnevnog čekanja i još dva sata leta, napokon sam stigao na krajnje odredište. Dočekao me jedan student, moja kontakt osoba, sada već prijatelj po imenu Kostya. Nakon što me odveo do Denisa, koji me ugostio u svoju obitelj, shvatio sam da je cijela situacija stvarnija nego što sam mislio. Nalazim se u Ukrajini, daleko od kuće, ne znam ništa o ljudima i mjesec dana je ispred mene. Vjerujem da sam dobio najbolju kontakt osobu i najboljeg domaćina koje sam mogao dobiti. Nemam dovoljno riječi kojima bih mogao opisati i izraziti im zahvalnost za sve što su učinili za mene. Teško mi je opisati što se sve dogodilo u narednih mjesec dana. Osim što smo posjetili Lavov i Odesu, istražili Kijev i njegove najpoznatije i najvažnije kutke, upoznao sam ljude koje, siguran sam, nikada neću zaboraviti. Nisam siguran hoću li ikoga od njih više susresti, ali znam da su oni konstrukcija mojih lijepih sjećanja na razmjenu. Ljudi iz različitih krajeva svijeta, različitih kultura, religija, boje kože, životnih stavova i uvjerenja, sastali su se u Ukrajini i postali jedna vrsta obitelji. Nitko nije bio opterećen različitostima. Naprotiv, svi smo bili oduševljeni i uzbuđeni oko svega što se razlikovalo. To mi je pomoglo još više shvatiti koliko su ljudi u biti jednaki. Bez obzira na kulturalne, vjerske ili bilo kakve druge varijacije, uvjerio sam se da smo svi u svojim temeljima vrlo slični. Ovo iskustvo i par dragih ljudi, s kojima ću, nadam se, ostati u kontaktu, vrhunac su moje razmjene i nešto što definitivno najviše vrijedi.
Prvenstveni cilj odlaska na razmjenu je bila, naravno, praksa. U bolnici je bilo zanimljivo. Budući da sam imao obavezu odraditi ljetnu praksu iz interne medicine, odabrao sam odjel invazivne kardiologije u Amosov National Institute of Cardiovascular Surgery. Cijela je ustanova posvećena liječenju kardiovaskularnih tegoba, tako da sam imao priliku vidjeti mnogo toga. Od ugrađivanja stentova, preko svakodnevnih koronarografija, do otvorenih operacija na srcu. Pacijenti svake dobi. Od novorođenačke do staračke. Moj tutor Sergiy, uvijek je bio tu i strpljivo mi objašnjavao sve operacije i zahvate koje smo gledali. Kolege studenti, koji su bili domaći u toj bolnici, također su mi mnogo olakšali s prevođenjem predavanja koja su održavana na ruskom i/ili ukrajinskom jeziku.
Trebalo bi mi mnogo papira i još više vremena kada bih opisivao sve ono što sam vidio, doživio, iskusio i osjetio u Ukrajini. Ono što mogu napraviti u zamjenu za to je toplo preporučiti SVIMA koji su u mogućnosti, odlazak na razmjenu. Bilo gdje. Različite dijelove svijeta krase različite ljepote, ali ljudi i iskustva koje ćete steći s njima, vrijede gdje god odete i gdje god se vratite. Odvažite se, potrudite se, izađite iz svoje comfort zone i provedite mjesec dana negdje, gdje će ostati dio vas. Siguran sam kako će vam tih mjesec dana zauvijek ostati u sjećanju…
Josip Kvesić
Kolovoz, 2018
