Moje putovanje u Brazil započelo je dvanaestosatnim letom iz Zuricha do Sao Paola.
Sao Paolo je megalopolis, najveći grad u Brazilu, najveći u Americi i na južnoj hemisferi. Provela sam cijeli dan u razgledu grada sa lokalnim ljudima, a navečer sam imala noćni let za Recife gdje me dočekao moj domaćin Thuany. Recife je prekrasan grad na obali Atlanskog oceana sa ugodnom klimom. Smještena sam bila u studentskom domu gdje sam upoznala mnogo mladih ljudi koji rade ili studiraju. U početku su bili sramežljivi pričati na engleskom jeziku kao i većina Brazilaca, međutim to se s vremenom promjenilo. Bolnica je bila udaljena 3 km i putovala sam autobusom svako jutro. Svoju sam praksu odradila na odjelu Opće interne medicine. Bila sam u maloj grupi sa 5 studentica, dvije specijalizantice i doktorom. Svako jutro imali smo predavanje na određenu temu, zatim smo diskutirali o pacijentima, njigovoj terapiji i daljnjem liječenju. Komunikacija sa doktorima se vodila na portugalskom jeziku što je otežavalo moju praksu. Praksa je bila od 7h-12h svaki dan, a poslijepodne i vikendi su bili slobodni pa sam tako svaki slobodni trenutak provodila razgledavajući grad i na plažama ispijajući kokosovu vodu.
Recife je jedan od najstarijih gradova u Brazilu kojega su osnovali portugalski doseljenici pa je tako glavni jezik portugalski, a glavno piće capirinha.
Capirinha se pije svugdje: na plaži, u klubovima, pubovima…
Manje poznati karneval od onoga u Riju održava se i u Recifeu, u starom dijelu grada – Recife Antigo. Tada su ulice pune plesača i zabavljača, a karakteristična glazba ovog dijela Brazila su frevo i marakatu.
Što se tiče sigurnosti u Recifeu i u Brazilu, moram priznati da sam na put krenula sa većom dozom opreza nego inače. U mjesec dana nisam doživjela niti jednu neugodnost. Ako se držiš nekih osnovnih pravila sigurnosti i slijediš zdrav razum, ne skitaš po sumnjivim kvartovima, koristiš Uber navečer, ne mašeš sa skupim stvarima, vjerujem da ti se ništa loše neće dogoditi.
Ljudi koje sam upoznala u Brazilu su veoma opušteni i prijateljski raspoloženi.
Social program i nije bio organiziran osim NFDP koji je bio prvi tjedan. Tamo sam upoznala dvije cure iz Slovenije sa kojima sa provodila vikende putujući izvan Recife-a na plaže. Posjetile smo neke od najljepšljih plaža kao što su Pipa, Maragogi (zovu je Brazilski Karibi), Porto de Galinhas, učile smo surfati, isprobavale lokalnu hranu i uživale u najljepšim zalascima sunca.
Svoje sam putovanje završila u Rio de Janeiru.
Iskustvo u Brazilu jedno je od najljepših događaja u mom životu. Upoznala sam puno novih ljudi, sklopila prijateljstva za cijeli život i zato preporučujem svima koji su u mogućnosti da odu na razmjenu. Ne dozvolite da strahovi i predrasude prevladaju nad vama jer uspomene i poznanstva koja tamo stekneš, ostaju za cijeli život.
Leonora Bedeković
