Predivna Verona je bila moj izbor za kliničku razmjenu ovog ljeta. Mjesec dana koji sam provela u Italiji je sigurno jedan od najljepših perioda u mom životu! Očekivanja su mi definitivno nadmašena.
Put prema odredištu se malo zakomplikovao. FlixBus autobus na koji sam trebala sjesti u Zagrebu malo prije ponoći se nije pojavio (otkazan iz tehničkih razloga, što mi je rečeno tek nakon što sam poslala upit), tako da sam morala tražiti druge opcije i provesti noć neplanirano u Hrvatskoj. Preporučujem studentima koji idu na kliničku praksu u ovaj dio Italije da idu avionom ili da pokušaju naći direktni transport autobusom iz Bosne.
Moja kontakt osoba je bila divna, pomogla mi je oko komplikacija sa putovanjem, dočekala me u Veroni i odvela u rezidenciju. Naredni dan mi je pokazala unutrašnjost bolnice, odvela me na odjel i upoznala sa doktorima. Domaćini su inače bili jako ljubazni, uvijek spremni pomoći. Organizovali su nam bogat socijalni program i provodili s nama dosta vremena, iako je za većinu bio ispitni period.
Što se tiče smještaja, nemam zamjerke. Rezidencija Viale Venecia je bila naš dom sa moderno opremljenim sobama, ljubaznim osobljem, čisto i bezbjedno mjesto. Bila sam u apartmanu sa tri djevojke iz Tunisa, pa se često pričao arapski kojeg apsolutno ne razumijem, nisam se mnogo ni potrudila- naučila sam jednu riječ za mjesec dana. Ali ne žalim se, studentice koje sam upoznala na razmjeni (bile smo samo djevojke ove godine u Veroni) su divne, s nekima sam postala jako bliska i nadam se da ćemo održati kontakt. Dolazimo iz različitih dijelova svijeta, i uvidjela sam koliko sličnosti imamo i naučila sam bolje cijeniti i prihvatati različitosti. Bila sam jedina sa našeg govornog područja, ali mi je bilo drago više komunicirati na engleskom jeziku.
Naročito prelijepo iskustvo je bila večera dobrodošlice na jezeru Iseo gdje su bili i studenti na razmjeni u drugim obližnjim gradovima. Za večeru smo pripremali tradicionalna jela iz naših država, a visočka pečenica se pojela u roku od nekoliko minuta. Nakon večere je bio fenomenalan party uz druženje, ples, kupanje u bazenu i jezeru koji je trajao skoro do zore. Vikende smo provodili obilazeći druge dijelove Italije- Milano koji ostavlja bez daha, posebno Duomo i raskošna Galerija Vittorio Emanuele. U Veneciji smo imali fantastičnog vodiča i upoznali smo grad na malo drugačiji način, bili smo tu za vrijeme Redentore festivala gdje smo prisustvovali spektakularnim vatrometima oko ponoći, zatim dočekali jutro na partiju na plaži na otoku Lido. Jedan vikend smo se sami organizovali i otišli u posjetu Cinque Terre gdje smo uživali u pet sela u priobalnom sjeverozapadnom dijelu Italije. Magično i unikatno (da ne ulazim u detaljne opise, ovo će se pretvoriti u roman ). U više navrata smo išli i na kupanje na jezero Garda, koje je udaljeno 10-15 min vožnje vozom od Verone.
Skoro sva putovanja su bila vozom. Vozovi su najbolji vid transporta u Italiji, brzo i udobno, po pristupačnim cijenama. Da ne biste pomislili da se samo uživalo i hodalo, od ponedjeljka do petka je bila radna atmosfera. Radila sam na odjelu Reumatologije i Imunologije na Internoj medicini sa odličnim doktorima. Tu su bili pacijenti sa nejasnim ili neobičnim dijagnozama, vidjela sam uživo neke vrlo zanimljive slučajeve- npr. komplikovane oblike sklerodermije, reumatoidnog artritisa i sl. Radila sam fizikalne preglede svakodnevno, učestvovala u raspravi o dijagnozi, tretmanu, rezultatima nalaza itd. Prisustvovala sam i nekoliko hirurških procedura koje su rađene na pacijentima sa ovog odjela. Upoznala sam jedan drugi zdravstveni sistem, ali i poboljšala praktične vještine. Oduševio me njihov pristup studentima, vrlo su pristupačni i odnose se prema nama kao prema kolegama. Najveći problem je bila jezička barijera, smatram da sam mogla još dosta naučiti da Italijani bolje pričaju engleski ili da ja bolje pričam italijanski. Pacijenti također nisu pričali engleski, barem na ovom odjelu, tako da sam naučila neke osnovne medicinske fraze na italijanskom za mogućnost bilo kakve komunikacije. Toplo preporučujem svima koji idu na praksu u Italiju da nauče barem osnove talijanskog jezika prije odlaska na praksu.
Radno vrijeme je inače bilo od 8 do 13h, nekad i kraće, tako da sam imala vremena za istraživanje Verone i druženje ostatak dana. Verona je prelijepa, preromantična i mjesto gdje možete osjetiti pravi italijanski šarm. Verona je mnogo više od Julijine kuće. Prekrasne uličice, mostovi na rijeci Adigeo, pogled na grad sa dvorca San Pietro… O italijanskoj kuhinji bi se mogao napisati još jedan zaseban izvještaj- najbolji sladoled koji sam ikad probala, tiramisu, panzerotto, paste, pizza, granita i ostalo. Mnogo se jelo, ali se mnogo i hodalo (sreća za kilažu). Inače, dobili smo džeparac od 80 eura umjesto jednog obroka dnevno. Hrana je jeftina u supermarketima, skupa za naše standarde u restoranima, ali vjerujte mi da vrijedi svaki eur. Ono što bih izdvojila kao kulturalnu razliku na koju se nisam mogla naviknuti je takozvana Siesta- pauza u radu nekih restorana, pekara i radnji u poslijepodnevnim satima. Također, pravilo je da se cappuccino pije samo u jutarnjim satima, napojnice se ne podrazumjevaju osim ako su direktno uključene u cijenu u restoranima- po osobi 1-3 eura za uslugu.
Za kraj, preporučila bih svim studentima da iskoriste priliku da odu na kliničku razmjenu, to je nezaboravno iskustvo. Da mogu vratiti vrijeme, ja bih opet izabrala Italiju i Veronu, mislim da se nećete pokajati ako napravite taj izbor!
Nejra Mlačo
Juli 2017.
