Nakon završene četvrte godine Medicinskog fakulteta provela sam august 2016. godine na opštoj hirurgiji na Uniwersytecki Szpital Dziecięcy u Lublinu.
Na odjeljenju je bilo više ljekara sa kojima sam radila. Moguće je obići i sva ostala hirurška odjeljenje, što je jako praktično, obzirom da se na opštoj hirurgiji operacije rade uglavnom laparoskopski, pa student može samo observirati.
Kako je izgledao jedan dan na razmjeni: već u osam sati ujutro studenti dolaze na odjeljenja na kojima su raspoređeni, te zavisno od obaveza svog mentora odlaze u hirurške sale u grupama od pet studenata i prisustvuju operacijama. Na opštoj hirurgiji najčešće se rade laparoskopske holecistektomije, hernije ventralnog zida abdomena i ingvinalne hernije, te tumerektomije tiroidne žlijezde/ strume. Hirurzi ne dozvoljavaju studentima asistiranje, ali daju sve od sebe da što bolje objasne proceduru i eventualne komplikacije. Većina ljekara ne govori engleski niti njemački, ali za nas Slavene to ipak ne predstavlja prepreku da uspostavimo komunikaciju.
Nakon pet- šest sati prakse, vraćamo se u studentski dom, gdje je organizovana dostava ručka. U Poljskoj se uglavnom konzumira svinjsko meso, tako da sam nevoljko bila vegetarijanac, ali ima i to svoje prednosti. Npr.otkrijete sve čari sopstvenog bogatog poznavanja gastronomije i poželite mamu i njenu kuhinju ( ako vam nije već do tada nedostajala), uvjerite se u zastupljenost GMO hrane i fascinantne veličine pilećih prsa, upoznate lokalnog Sirijca i uživate u izvanrednom poljskom doneru.
U poslijepodnevnim satima odlazimo u obilazak novog dijela grada ili periferije, dogovaramo večernji izlazak i svakako organizujemo do u detalje nadolazeće vikend-putovanje u neki drugi grad. U Lublinu svako može za sebe naći razonodu, dobar noćni izlazak, otvoreni bazen, sportske dvorane.
Smještaj je izvanredan, novoizgrađeni studentski dom, udaljen na tri minute od većine klinika. Ima vešeraj, moguće je posuditi usisivač i peglu, na svakom spratu ima velika kuhinja sa više frižidera.
Dva puta smo organizovali večer međunarodne kuhinje. Sa ponosom se sjetim svojih hurmašica, ispale su k’o duša i osvjetlale obraz bistričkog teta Timinog recepta.
Obzirom na geografski položaj Lublina, moguće je svaki vikend putovati u drugi grad, a da pritom putovanja nisu duža od pet- šest sati u jednom pravcu. Studenti lokalne IFMSA su veoma angažirani i organizuju putovanja za one koji žele putovati u grupi, a svakako je moguće u svojoj režiji organizovati put na drugu lokaciju ili ostati u gradu. Preporučujem putovanje u Gdansk, Krakow, Warszawu, Wroclaw, Kazimierz dolny. Računajte na hladnije vrijeme u Poljskoj, ja sam taj savjet podcijenila!
Poljska ima gotovo isti standard kao Bosna i Hecegovina, na mnogo čemu možete i uštediti, a karte za putovanje unutar Poljske su jeftinije kada kupujete online.
Na periferiji Lublina je bio veliki koncentracioni logor Majdanek i savjetujem da ga posjetite sami, eventualno sa još jednom osobom. Izuzetno je dobro očuvan i sparina avgustovskog dana dodatno pojačava utisak i niko ne ostaje ravnodušan prema onome što vidi. U sklopu izleta u Krakow obavezno je posjetiti i Aušvic i Birkenau. Ipak je, prema mom iskustvu, Majdanek bolji svjedok užasa komcentracionog kampa iz Drugog svjetskog kampa. U Varšavi je izgrađen izvanredan historijski muzej na temu Drugog svjetskog rata i vrijedi ga posjetiti.
Kada je u pitanju putovanje do Poljske, može se ići preko Beograda direktno avionom, ali za one koji vole putovanja, preporučujem dužu turu vozovima i autobusima: Beograd- Budimpešta – Bratislava – Beč – Brno – Katowice – mjesto prakse.
Ako na kraju imate još malo viška para, pravac Lviv! Tamo si bogatun koliko god da imaš, jer je inflacija ogromna. Prvi doživljaj u Lvivu prilično dobro opisuje standard: ulazim u mali, raspadajući žuti kombi, poznata Maršutka, imam osjećaj da sam usred Mumbaja koliko je ljudi unutra i plaćam kartu po cijeni od 10 feninga. A bogatstvo kulturnog života, ljepote grada koji kao da je stao u 70-im godinama, svako drugo auto je dobro očuvana Lada – svježe farbana, velike pijace sa napokon domaćim proizvodima, vesele nane koje pričaju poljski, ruski, ukrainski, njemački; priglavke i narodna nošnja sa cvijetnim dizajnom : raj za fotografa i svakog ko je poželio da dahne dušom i bude zahvalan na svemu što ima, a što lokalci i ne osjećaju da im fali.
Putovanje u Poljsku je nezaboravno iskustvo i toplo ga preporučujem svima, naročito onima koje šarm i bogatstvo Zapadne Evrope baš i ne impresionira. Sretno!
Nejra Gondžetović
august 2016.