POZITIVNE PRIČE: Naida i Emina

pripremila: Amina Spahić

Nije nepobjediv!

Život nam donosi mnoge nepredviđene situacije, stvari za koje smo mislili da su daleko, da je to nešto što drugi ljudi proživljavaju, ali kad jednog dana pod svojim prstima osjetiš čvorić ili primijetiš neku promjenu na koži shvatiš da to nije daleko, da je tu, na tebi, na meni, blizu.

Ne biramo da budemo bolesni kao što ne biramo ni roditelje, rasu, spol, mjesto rođenja tako ni bolest, koja nas izabere, a ostali koraci su na nama, na ljudima oko nas i zdravstvenim stručnjacima. Ali zapamti tada, nije kraj, nije kraj sve dok ne odustanemo. Moramo naučiti kako se s time nositi, kako nastaviti svoj život i na koncu kako pobijediti, jer – moguće je.

Dijagnoza karcinoma dojke stresna je za svaku ženu, međutim emocionalne reakcije se razlikuju, kao i suočavanje s dijagnozom. Mnoge žene u tim trenucima osjećaju strah, nemir, samooptuživanje, ljutnju. Treba napomenuti da nema dobre ili loše reakcije jer je svaki osjećaj u tom trenutku prirodan, međutim ako emocionalne reakcije i problemi potraju to utiče na kvalitet života oboljele osobe i vodi ka pogoršavanju dovoljno teške situacije.

Naučimo se boriti s bolešću prvenstveno prihvatajući istinu da nas nije moglo zaobići, da je to naša sudbina a onda čvrsto odlučimo da ćemo se boriti do kraja.  Nevjerovatna je povezanost naših misli i našeg tijela, tako da i u ovakvim momentima treba shvatiti da ima nade za bolje sutra!

U ovom tekstu ćemo govoriti o ženama koje nose titulu – pobjednica karcinoma dojke.

Pronašli smo dvije hrabre žene, dvije sestre koje su odlučile podijeliti svoju priču s nama, a sve s ciljem da oboljelim ženama pokažemo da nisu same, da karcinom dojke nije nepobjediv, da se naoružaju pozitivnim mislima i vjerom u uspjeh i bolje sutra. Ovo je priča o ženama, borcima koje su uspjele da pobijede najtežu bitku. One su inspiracija kako treba voljeti život i boriti se za njega. Donosimo Vam priču Naide Hrustanović-Murtić i Emine Hrustanović-Fajić koje su u tešku bitku s karcinomom ušle zajedno i zajedničkim snagama se borile.

1. Kako ste posumnjali da imate karcinom, koje su bile indikacije koje su Vas odvele ljekaru?

NAIDA: Indikacija je bila kuglica koju sam sasvim slučajno napipala.

EMINA: Izvršila sam samopregled dojki i osjetila izvjesnu promjenu, zatim sam se zakazala kod ljekara.

2. Koliko godina ste imale kada ste saznale da imate karcinom dojke i koliko je trajao cijeli proces do potpunog izlječenja?

NAIDA: Imala sam 31 godinu i cijeli proces je trajao tačno godinu dana.

EMINA: Imala sam 25 godine, liječenje još uvijek traje.

3. Nakon saopćavanja vijesti da imate karcinom, vjerujem da te bile mnogo uplašene i zabrinute te moje pitanje glasi: “ Kako ste prevazišle taj strah i pokrenule sve atome snage za tu borbu koja nije nimalo lagana?”.

NAIDA: Strah nikada ne prevaziđete samo sam ga naučila kontrolisati. On je uvijek tu, ali ne dam mu da mi diktira život.

EMINA: Ako vam se dešava nešto sto ne možete promijeniti onda to morate prihvatiti i početi mijenjati sebe. Jednostavno nema izbora, a iz ljubavi prema mužu, roditeljima, sestri i porodici sam odlučila biti jaka. Nakon izvjesnog vremena to postane sastavni dio života, naučila sam živjeti s ovim kao da je to normalna stvar.

4. Terapije koje ste imali su bile jako isprcljujuće kako ste se nosili s time (s terapijom)?

NAIDA: Terapije nisu bile iscrpljujuće, sve sam dobro podnijela bez tegoba velikih.

EMINA: Primila sam 16 kemoterapija, od kojih su 4 bile naporne za moj organizam. Osjećala sam mučninu par dana nakon terapije, ali ostalih 12 (koje su slabije) sam odlično podnijela. Išla sam na skijanje, šetala u prirodi i odmarala koliko je bilo potrebno.

5. Kako ste se osjećali u periodima u iščekivanju rezultata nalaza?

NAIDA: Osjećaj straha, neizvjesnosti, brige, nade, ali jako brzo sve to prođe.

EMINA: Na početku nisam ni pomislila da mogu imati rak, pa sam se na to saznanje da sumnjaju u najgore iskreno šokirala. Kasnije, na kontrolnim pregledima, nisam bila svjesna da čekam neki važan nalaz, mislila sam pozitivno, podrazumijevala sam da će sve biti dobro i gotovo uvijek je tako i bilo. Mislim da su pozitivne misli pola zdravlja.

6. Ukoliko ste imali mastektomiju kako ste to podnijeli?

NAIDA: Da, imala sam mastektomiju, odlično sam je podnijela, izašla sam nakon 24 h od operacije.

7. Koliko Vam je značila podrška porodice, prijatelja? Kako Vam je porodica pružala podršku?

NAIDA: Porodica je sve u ovome i ovo je njima teže nego nama, ovo je bolest cijele porodice.

8. Kakav je bio osjećaj kad su vam rekli da više nema karcinoma?

NAIDA: Sreća, ali isto tako nevjerovatno zvuči, nikada ne mogu reći gotovo je.

EMINA: I prije nego što su mi rekli da više nemam kancera ja sam to znala, jer ga pod rukom više nisam mogla osjetiti kao na početku. Nisam mogla da nađem to mjesto. To je neopisiv osjećaj, znaju ljudi koji su to doživjeli.

9. Napišite nam neke savjete koji bi mogli drugi iskoristiti a koje su Vama značile u Vašoj borbi. Šta preporučujete osobama koje su oboljele od karcinoma dojke?

NAIDA: Vjerujte, molite se, čistite sve u vašem životu od hrane, prijatelja, osobina, navika sve izmijenite i poboljšajte, ali bez vjere ništa nećete moći, nakon toga družite se s pozitivnim ljudima i živite život i tokom oluje . Ne čekajte na sreću da prođu teški dani.

EMINA: Moj savjet je da vjerujete u ozdravljenje, vjerujte da će jednog dana sve proći, fokusirajte se na cilj, a cilj je ozdravljenje. Sve je lakše kada se okupirate pozitivnim mislima, jer ako pričate i mislite negativno vaše stanje postaje lošije jer se uživite u to, zato budite veseli makar i na silu, skrenite misli i zabavite se!

Zahvaljujemo se hrabrim ženama koje su se odvažile i podijelile svoje priče s nadom da će one biti inspiracija.