Nakon završene pete godine odlučio sam se da odem na studentsku razmjenu. Dosta sam razmišljao prije same razmjene, da li je to dug vremenski period, da li ću se snaći, da li će se isplatiti i mnogo drugih stvari. Odgovor na sve ovo je da se apsolutno isplati otići. Od mnogo država koje sam mogao izabrati, odlučio sam se na Poljsku, grad Poznanj. Razlog zbog kojeg sam odabrao Poljsku jeste taj da nikada nisam bio u toj zemlji, a želio sam posjetiti nešto novo, i otići negdje gdje nisam bio.
Komunikacija sa domaćinima je bila i više nego dobra. Na bilo koje moje pitanje, dobijao sam odgovor u što je moguće kraćem vremenu. Upute o svemu dobijao sam na vrijeme, o dolasku, o smještaju, o svemu. Jedina stvar koja mi se lično nije dopala je ta da od tri klinike koje sam izabrao da bih volio raditi praksu, dobio sam četvrtu koju nisam tražio, ali jednostavno shvatite da je svaka grana medicine lijepa i da se može dosta toga naučiti.
Grad u kojem sam obavljao svoju studentsku razmjenu bio je Poznanj. Da budem iskren, nisam znao šta da očekujem, međutim, nisam se pokajao. Poznanj je studentski grad, sa mnogo studenata, studentskih domova, a posebno je poznat po tome što je ovdje, slobodno mogu reći, centar medicine.
Poznanj je grad koji zaista vrijedi posjetiti. U gradu je dosta znamenitosti, mnogo muzeja koje vrijedi posjetiti, pogotovo što je dosta njih vezano za tematiku II svjetskog rata. Grad je prepun parkova, u kojima možete sjediti, uživati, čitati. Poznanj je grad poznat po nekim vrlo važnim i poznatim pjesnicima i književnicima.
Svoju praksu obavljao sam na Klinici za dječiju kardiohirugiju. Za mene, sve to je bilo novo, jer do sada nisam imao priliku prisustvovati ovakvim operacijama. Mnogo stvari sam naučio, doktori koji su bili odgovorni za mene i moje kolege su bili i više nego ljubazni, objašnjavali su nam sve što nas je zanimalo, na svako naše pitanje bi odgovorili, uvijek su bili pristupačni i imali vremena za nas. Pored samog prisustva na operacijama, gledali smo i druge procedure kao što su angiografija, radiofrekventna ablacija i stentiranje. Ove procedure također nisam imao priliku gledati kod djece. U poređenju s našom zemljom i našim Kliničkim centrom, uslovi za rad se puno ne razlikuju. Otprlike je to ista oprema i sale i uređenost. Doktori su jako fleksibilni za dogovore, tako da smo mogli dolaziti onda kada smo željeli i provesti vremena koliko mi mislimo da treba. Niko nije vršio nikakav pritisak na nas ali mi smo bili manje-više redovni na vježbama. Ono što bih izdvojio kao pozitivniju stranu jeste da je osoblje na cijeloj klinici jako pristupačno, bez obzira da li ste student, pacijent, doktor.
Socijalni program na razmjeni je bio vrhunski. U toku sedmice svaku noć kontakt osobe su se trudile da organizuju neki drugi događaj, a za vikende smo imali posebne izlete u sklopu tzv. NICE projekta, u Wroclav, Krakow i Gdansk. Naravno, izleti u ove gradove su bili fakultativni ali iskustvo koje se ponese s tih izleta je nezaboravno.
Grupa studentada koji su činili razmjenu u Poznanju su bili studenti iz svih dijelova svijeta. Tu su bili studenti iz Brazila, Portugala, Finske, Grčke, Malte, Omana, Indonezije, Ukrajine, tako da je zaista bilo moguće vidjeti mnogo različitih kultura i običaja. Sve vrijeme svi smo se držali zajedno i djelovali kao pravo uigrana ekipa.
Iskustvo sa ove razmjene neću nikada zaboraviti, preporučio bih svim studentima da ne razmišljaju puno te ukoliko su u mogućnosti iskoriste priliku i odu na neku od mnogobrojnih razmjena koje udruzenje BoHeMSA nudi.
Tursum Mirza
Juli, 2018