Studentska razmjena svojevrsni je test. Ona je nezamjenjivo iskustvo i priprema vas na situacije u kojima morate improvizirati. Kada pakirate svoje stvari kroz misli vam prolaze ideje o tome gdje idete, tko vas tamo čeka ,što ćete sve vidjeti i iskusiti. Primarno su te misli pozitivne, ali kako se vrijeme odlaska primiče nameće se i pitanje „Što ako mi ne bude dobro?“. Tu misao nosim sa sobom dok sa hrpom stvari idem na zagrebački kolodvor. Zagreb-Beograd-Atena-Heraklion (Kreta). Tu sam.
Prije svega vrijedi spomenuti koliko je bitno da pored vaše idealne destinacije imate i kontakt osobu koja će vam puno toga olakšati. Imala sam sreću da sam dobila Thanasisa. Prije polaska poslala sam mu mail sa 1000 pitanja na koja je strpljivo odgovorio i zahvalio se što ih nisam slala odvojeno na facebook kako to mi „incomigsi“ inače radimo. Bila sam više-manje spremna na ono što me očekuje. Po dolasku na aerodrom, ošamućenu od puta, on me dočekao i odveo u studentski dom u Knossos-moj dom sljedećih mjesec dana. Moja mala soba i studentski život u zajednici kakav do sada nisam iskusila. Prvi dan sam više-manje prespavala.
Ponedjeljak ni malo težak s obzirom da sam jedva čekala vidjeti bolnicu i liječnike. Već na autobusnoj stanici imala sam priliku upoznati i ostatak studenata koji su bili jednako uzbuđeni. A onda University Hospital of Heraklion. Prije svega bolnica u čijim sam se hodnicima gubila i nakon mjesec dana boravka. Odabrala sam odjel dječje kirurgije, ali spletom okolnosti došla na opću i nisam se pokajala. Liječnici i mladi specijalizanti primili su me srdačno kao jednog od svojih studenata. Jezičnu barijeru nadilazio je njihov trud da mi pokažu sve što mogu i mogu reći da je ovo iskustvo bilo podjednako vrijedno-životno i profesionalno. Upoznala sam se sa operativnim zahvatima i kirurškim tehnikama koje se vrednuju kao moja studentska praksa što je jedan veliki plus kada se vratite u svoju državu.
Za drugi dio ostavljam onaj s kojim većina studenata polazi na razmjenu a to je doživljaj grada i ljudi. Sobu sam dijelila sa svojom cimericom Irais iz Meksika koja je paketić pozitivne energije. Funkcionirale smo bez ijednog konflikta kao da se znamo godinama. Možda mislite da to nije bitno ali u tih malo kvadrata poželite da pored sebe imate urednu i odgovornu osobu koja će vaš prostor činiti ugodnim. Kada bi vam krenula nabrajati imena onih koje se sjećam to bi bilo pogrešno-pamtim ih sve. To klupko različitih kultura, tradicija a prije svega različitih karaktera bilo je ono što razmjenu čini posebnom. Party dobrodošlice, druženja na plaži, izlasci, karaoke, NFDP, obilazak znamenitosti grada koji je zaista živopisan, povijest Grčke sabrana u brojnim muzejima, izleti na Santorini i Atenu kao i onaj najdraži u vlastitom aranžmanu u Chaniu, prirodne ljepote i dobra hrana kao jako bitna stavka. Ono što mi se posebno svidjelo je angažiranost domaćih studenata od kojih neki i nisu članovi IFMSA ali su se rado družili sa nama.
Sabrati sve bilo je jako teško. Najteži je bio zadnji tjedan kada smo jedan po jedan odlazili. Zaista sam imala osjećaj da ispraćam svoje prijatelje. I danas se uhvatim kako prelistavajući fotografije poželim da sam ponovno tamo. Kao uspomenu nosim pozamašan broj suvenira, recepte za talijanski tiramisu i francusku pitu od jabuka te osjećaj povezanosti sa (skoro) cijelim svijetom koji sam upoznala preko ljudi. Meni se dogodilo da sam kroz ovu razmjenu našla komadić svijeta koji mi je zaista bio drugi dom- sve bi ponovila.
Nadam se da će naša iskustva potaknuti i druge studente da se upuste u istu avanturu i upoznaju sebe upoznavajući svijet.
Katarina Šoljić
Juli, 2018
