U periodu mjeseca jula sam učestvovao u internacionalnoj razmjeni studenata medicinskih fakulteta zahvaljujući organizaciji BoHeMSA. Mjesec dana sam boravio u Izmiru, trećem po veličini gradu Turske, smještenom na obali Egejskog mora. Turska se oduvijek povezivala sa Bosnom i Hercegovinom zbog sličnosti u kulturi, religiji, gastronomiji, kao i društvu, u šta sam se tokom svog borvaka u Izmiru i sam uvjerio.
Bio sam smješten u studentskom domu, koji je udaljen oko 5 minuta vožnje od bolničkog kompleksa. Sam dom je smješten svega 10 metara od obale i luke; a pored toga dio grada u kome je dom smješten prepun je kafića, barova i restorana, tako da sam dosta slobodnog vremena provodio baš tu. Bolnica Dokuz Eylul (9.septembar) je jedna od vodećih bolnica u Turskoj, a posebno se istične na polju ortopedske hirurgije, gdje sam proveo svoju razmjenu. Bolnički kompleks se prostire na dužini od preko 3 kilometra.
Samo odjeljenje ortopedske hirurgije je podijeljeno na tri dijela; gdje jedan dio čini prostor namijenjen ambulantnom pregledu, dok druga dva dijela čine odjeljenje sa krevetima za hospitaliziranje bolesnika i odjeljenje na kojem se nalaze hirurške sale. Imao sam najboljeg mentora, koji mi je već prve sedmice omogućio da po slobodnom izboru provodim vrijeme na svim odjeljenjima, što sam i učinio.
Tokom boravka u ambulanti, imao sam priliku naučiti mnogo o interpretaciji RTG snimaka ortopedskih pacijenata, osnovi fiziklanog pregleda, kao i terapijiskim smjernicama u ortopediji. Pacijenti su se najčešće javljali zbog fraktura kostiju, ali je bio i pokoji neobičan slučaj kao što je veliki tumor (težine 10 kilograma), Pagetova bolest kostiju, gangrenozno stopalo zbog inficiranog ivera u prstu.
Ono što povezuje zdravstveni sistem Bosne i Hercegovine i Turske jeste komplikovana administracija i dugi redovi na šalterima i u ambulantama. Također, ponašanje pacijenata i njihov odnos prema ljekarima sličan je kao i kod nas. I dok je meni takvo ponašanje bilo sasvim „normalno“, studenti iz država Evropske unije su pacijente nazvali „impatient patients“.
Posebno mi je zadovoljstvo pričinio boravak u operacijskim salama, koje izgledaju baš onako kako ih vidimo na filmovima i serijama: zeleni zidovi, miris dezinficijensa u zraku, zvukovi pištanja koje ispuštaju aparati za anesteziju; osjećao sam se kao u raju. Hirurzi su bili profesionalni i spremni da odgovore na svako pitanje koje sam postavio. Pored toga oni su ljubazni i druželjubivi pa sam sa nekima od njih i danas u kontaktu. Ono što mi je pričinilo najveće zadovoljstvo jeste prisustvovanje operacijama, a na nekoliko njih sam i asistirao, što je bio prvi put da sam držao hirurške instrumente u ruci, a također sam tada i napravio svoj prvi šav.
Za kraj moram reći da me Izmir oduševio. Imao sam odlično društvo sa kojim sam svakodnevno istraživao sve ljepote Izmira, odlazio na plaže i upoznao veliki broj srdačnih i dobih ljudi. Ovo je svakako bilo jedno predivno iskustvo koje ću pamtiti cijelog života, a nadam se da će ih biti još puno.
Benjamin Baščaušević
juli 2016.
