Kada birate zemlju u kojoj ćete provesti mjesec dana daleko od kuće razmišljate o mnogim stvarima koje govore u prilog ili vas odvrate od odabira neke određene zemlje. Kako nisam nikada posjetila Tursku, a smatram da kao osoba iz Sarajeva čiji centar grada nosi toliko turskog kulturnog nasljeđa to bi itekako trebala, odlučila sam se baš za nju. Razlog zašto sam odabrala Izmir bio je također jednostavan- Istanbul je prva meta turista ali ne daje pravu sliku svakodnevnog života Turske. Izmir, možda ga bolje poznajete kao antički grad Smirna, je treći grad po veličini u Turskoj i poznat kao najliberalniji grad Turske. Sa tako bujnom historijom obećavao je mjesec dana ispunjenih tumaranjem gradom 3.5 miliona stanovnika i upoznavanjem njegove okoline poznate po divnim pješčanim plažama i čistom Egejskom moru. Kuda god vam pogled zaluta vidite zgrade ili kuće posijane uz more ili pak na brdima koje okružuju ovaj lijepi grad.
Moja avantura u Izmiru je počela sa dočekom mog dodijeljenog CP-a na aerodromu. Putovanje do doma je trajalo otprilike 45 minuta do stanice metroa na kom smo izašli. Smještaj je relativno udaljen od metro stanice- ako vučete kofere u 3 popodne hodanje će trajati godinama ali ako to isto uradite u 6 navečer bez kofera isti taj put traje otprilike 15 minuta. Izmir je grad u kome je “blizu” opis za sve do čega se može stići za 30 i manje minuta hoda. Srećom tu je klimatizirani javni prevoz poput Metroa ili Izbana koji će vas dovesti do raznih dijelova Izmira. Ali ono sto smo mi najviše voljeli jeste Dolmuš- simpatična mješavina taksija i minibusa koji vas vodi tamo gdje ga zamoliš i to vrlo povoljno.
LC Ege univerziteta nam je dodjelio 9 CP-eva koje smo već u prvoj sedmici nazvali zajedničkim. Gotovo svi su bili uvijek na raspolaganju za sva naša mnogobrojna pitanja i podpitanja. Iako smo mi htjeli nekada sami lutati, pošto ih nismo uvijek htjeli opterećavati, opet su se potrudili da uvijek jedan CP bude s nama. Zajedno s njima smo otkrivali svaki dijelić ovog prelijepog grada i njegove okoline. Domaći LC je imao svake sedmice organizovana 2-3 zajednička druženja na određenim mjestima tako da smo ostalih 4-5 dana mogli provesti po želji a mi smo imali željeli da obiđemo sve.
Kako bi izgledao jedan dan u Izmiru? Rano ujutru bi išla u bolnicu, pila tursku kafu ili njihov poznati čaj s doktorima i onda bi se bacili na posao u operacijsku salu ili ambulantu do početka ručka. Ručak bi uvijek zadovoljio i nahranio sa tipičnim turskim jelima i dezertima. Nakon toga bi de uvijek se postavilo pitanje: istraživati grad ili otići na plažu? Koja god odluka bi pala uvijek bi se vraćali u dom u kasnim večernjim satima izmoreni, ali zadovoljni.
Moj prvi odabir za kliniku je bio neurohirurgija, međutim ove godine nažalost odjeljenje nije prihvatalo studente tako da sam bila na klinici za plastičnu hirurgiju zajedno sa svoje dvije drugarice. Doktori na ovom odjelu su bili mladi i vrlo susretljivi. Bili smo jedni od sretnih čiji su doktori znali komunicirati na engleskom pa, iako pacijente nismo razumjeli, u kratkom vremenu izmeđju pacijenata sve bi nam stigli pojasniti a nekada bi imali vremena i za podpitanja. Imali smo tri dijela klinike koje smo obilazili- operaciona sala, ambulanta i sala za ambulantne operacije. Sve su bile zanimljive ali ono gdje sam najviše stekla znanja bila je ambulanta gdje sam vidjela mnogo različitih patologija i palpirala sve što se moglo palpirati te na kraju stekla toliko iskustva i hrabrosti da skidanje šavova bez supervizora nije predstavljao problem! Grupe su male ili nepostojeće te se praktično mnogo iskustva može steći ako postoji želja za tim jer mentori uvijek pitaju da li bi student nešto želio da uradi.
Imala bi mnogo šta da vam preporučim, mnoga mjesta koje bi mogli obići i posjetiti. Mjesta sa dahom tradicionalne i mjesta koja odišu modernim stilom života koji je posljednjih godina zahvatio Tursku ali onda bi ovaj izvještaj trajao mjesecima. Ono što mogu preporučiti je razmjena na Ege Univerzitetu u Izmiru koja mi je podarila mnogo životnog i profesionalnog iskustva i otvorila mnoga vrata. Ali ono što smatram najdragocjenijim su mnogo stečenih prijatelja koji su sada ne samo u Izmiru nego raštrkani po cijelom svijetu i u čijim srcima će uvijek stajati djelić Izmira i našeg nezaboravnog druženja.
Jasmina Dalač
Juli, 2018
