Cervical Cancer Awareness Month 2021
March 2, 2021
SAOPŠTENJE ZA JAVNOST – MEĐUNARODNI POZIV NA AKCIJU: Zvjerstva nad palestinskim stanovništvom moraju prestati!
May 18, 2021
pripremili: Adin Bevrnja, Lejla Katica, Nejira Imamović
Imunitet predstavlja sposobnost organizma da se odupre djelovanju raznih stranih agenasa(antigena), a sistem kojeg zovemo imunim sistemom čini skup različitih ćelija tkiva i molekula. Kada su koordinirani u svom odgovoru na patogeni organizam (onaj koji ima sposobnost da nam naškodi), to nazivamo imunim odgovorom.
Imunoprofilaksa predstavlja najznačajniji vid zaštite od infektivnih bolesti i bazira se na principu imunizacije (cijepljenja ili vakcinacije) ljudi. Osnovni cilj je da imunizirana osoba stekne imunitet – stanje otpornosti – na infekciju, bez posljedica bolesti od koje je imunizirana, a koji traje određeno – kraće ili duže vrijeme.
Imunizacija može biti prirodna i vještačka, a obje, mogu biti aktivne i pasivne. U posljednje vrijeme se mnogo se govori i o razvoju vakcina protiv malignih oboljenja.
AKTIVNA IMUNIZACIJA – VAKCINACIJA/CIJEPLJENJE
Cijepljenje je jednostavan, siguran i učinkovit način zaštite ljudi od štetnih bolesti, prije nego što s njima dođu u kontakt. Koristi prirodnu odbranu vašeg tijela za izgradnju otpornosti na određene infekcije i čini vaš imunološki sistem jačim.
Vakcine treniraju naš imunološki sustav da stvara antitijela, baš kao što je to slučaj kada je izložen bolesti. Međutim, budući da vakcine sadrže samo ubijene ili oslabljene oblike patogenih organizama poput virusa ili bakterija, ona ne uzrokuju bolest niti nose rizik od njezinih komplikacija. Idealno!
Čas historije: HISTORIJAT VAKCINACIJE
Počeci vakcinacije (imunizacije) vežu se još za 18. stoljeće i Edwarda Jennera. Poznat je širom svijeta po svom inovativnom doprinosu imunizaciji i konačnom iskorjenjivanju velikih boginja. Jennerov rad široko se smatra temeljem imunologije.
Dok je Jennerov interes za vakcinaciju započeo tijekom istraživanja s Georgeom Harwickeom, bilo je to 1796. godine prije nego što je napravio prvi korak u dugom procesu kojim će male boginje, pošast čovječanstva, biti potpuno iskorijenjene. Mnogo je godina slušao priče kako su mljekarice (žene koje su muzle krave) prirodno zaštićene od malih boginja, nakon što su preboljele kravlje boginje. Razmišljajući o tome, Jenner je zaključio da može iskoristiti kravlje boginje kao vid imunizacije i da se mogu prenijeti s jedne osobe na drugu osobu kao namjerni mehanizam zaštite. U maju 1796. Edward Jenner pronašao je mladu mljekaricu Saru Nelms koja je imala svježe lezije kravljih boginja na rukama. te je koristeći materijal iz tih lezija, cijepio osmogodišnjeg dječaka Jamesa Phippsa. Nakon toga, dječak je razvio blagu temperaturu i nelagodu u aksilama. Devet dana nakon zahvata osjetio je hladnoću i izgubio je apetit, ali sljedećeg je dana bilo puno bolje.
U julu 1796. Jenner je cijepio dječaka opet, istim postupkom. Nije se razvila nijedna bolest, a Jenner je zaključio da je zaštita potpuna.
Godinu dana nakon toga, Jenner je Kraljevskom društvu poslao kratku poruku u kojoj je opisao svoj eksperiment i zapažanja. Međutim, rad je odbijen. Dodavši još nekoliko slučajeva svom početnom eksperimentu, Jenner privatno objavio malu knjižicu pod naslovom «Istraživanje o uzrocima i posljedicama Variolae Vaccinae, bolesti otkrivene u nekim zapadnim županijama Engleske». Latinska riječ za kravu je vacca, a boginje vaccinia; Jenner je ovaj novi postupak odlučio nazvati VAKCINACIJOM.
Kasnije, 1799. godine, Dr. George Pearson i William Woodville počeli su podržavati cijepljenje svojih pacijenata. Jenner je proveo nacionalno istraživanje u potrazi za dokazima otpornosti na male boginje ili na variolaciju među osobama koje su imale kravlje boginje. Rezultati ovog istraživanja potvrdili su njegovu teoriju. Unatoč pogreškama, mnogim kontroverzama i šikaniranju, uporaba cijepljenja brzo se širila u Engleskoj, a do 1800. godine dosegla je i većinu europskih zemalja.
Članovi komisije Svjetske zdravstvene organizacije za certifikaciju eradikacije variole 9. Decembra 1979 godine, potvrđuju da je uspješno izvršena eradikacija u cijelome svijetu što je 8. maja 1980. godine zvanično objavljeno, da su «svijet i svi njegovi narodi oslobođeni od velikih boginja». Ovo je ujedno bio i prvi primjer u historiji zdravstva da su jedna zarazna bolest i njen visokoinfektivni agens iskorijenjeni!
PRVA NOBELOVA NAGRADA NA POLJU MEDICINE
Pored Jennera doprinos razvoju vakcina dao je i Emil von Behring, kojem je 1901. godine dodijeljena prva Nobelova nagrada iz medicine, zbog razvoja antitoksina protiv difterije.
VRSTE VAKCINA/CJEPIVA
Vakcine se mogu dati: peroralno ili parenteralno, intramuskularno, supkutano ili intradermalno, što ovisi i od tipa.
KOJE SU KARAKTERISTIKE DOBROG CJEPIVA?
Karakteristike dobrog cjepiva su da:
- mora izazivati humoralnu imunost – stvaranje antitijela (živa cjepiva aktiviraju i ćelijsku imunost),
- mora biti pročišćeno,
- ne smije djelovati teratogeno niti kancerogeno,
- mora biti ekonomično,
- mora stvarati dugotrajan imunitet.
KALENDAR IMUNIZACIJE
(Kalendar imunizacije preuzet sa web stranice Zavoda za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine)
Kalendar imunizacije predstavlja niz imunizacija, uključuje raspored svih doza, koje mogu biti preporučene ili obavezne, ovisno o zemlji prebivališta.
Mnoge vakcine zahtijevaju više doza za maksimalnu efikasnost, bilo da bi proizvele dovoljan početni imunološki odgovor ili pojačale odgovor koji blijedi s vremenom (npr. pojačivači vakcine protiv tetanusa se preporučuju svakih deset godina). Raspored vakcina razvijaju institucije poput Zavoda za javno zdravstvo kako bi postigli maksimalnu efikasnost.
Faktori koji se uzimaju u obzir pri formiranju kalendara imunizacije:
- geografsko područje
- vrsta vakcine (živa atenuirana, vektorska,…)
- ranjivost na bolest prema starosti
- dob u kojoj se tolerišu komponente cjepiva
VAKCINE KALENDARA IMUNIZACIJE FBiH
BCG vakcina
BCG je skraćenica za Bacillus Calmette-Guérin. Vakcina se sastoji od živih, oslabljenih mikobakterija – goveđi tip, M.bovis – izgubile sposobnost izazivanja bolesti, a potiču imunitet i sprečavaju širenje M. tuberculosis unutar organizma. U prvoj godini života djeteta cijepljenje se započinje već na rođenju cijepljenjem protiv tuberkuloze. Obavezna je vakcina u našoj zemlji i u većini nerazvijenih zemalja, dok se u visokorazvijenim zemljama sa stopom bolesti manjom od 20 oboljelih na 100.000 stanovnika cijepi samo ugrožena populacija. Normalna reakcija na mjestu cijepljenja protiv tuberkuloze: odmah nakon uboda nastane mjehurić na nadlaktici koji nakon nekoliko sati nestane. Iduće 2-3 sedmice na mjestu uboda se pojavljuje mali ljubičasti čvorić čiji središnji dio tokom narednih 4-5 sedmica lagano vlaži. Nakon toga dolazi do zacjeljivanja čvorića te ostaje mali ožiljak koji postaje doživotnim biljegom cijepljenja.
Di-Te-Per vakcina
Predstavlja vakcinu protiv: difterije, tetanusa i pertusisa – bolesti uzrokovane bakterijama. Difterija i pertusis prenose se s osobe na osobu. Clostridium tetani ulazi u tijelo kroz posjekotinu ili ranu, a spore žive u prirodi.
DIFTERIJA (Corynebacterium diphtheriae) uzrokuje debeli sloj naslaga na stražnjoj stijenci ždrijela, zbog čega se razviju teškoće u disanju, paraliza, zastoj srca pa čak i smrt.
TETANUS (C. tetani) uzrokuje bolno zatezanje mišića u čitavom tijelu te može izazvati ukočenje čeljusti, tako da oboljela osoba ne može otvoriti usta ili gutati. Tetanus uzrokuje smrt kod jedne od deset oboljelih osoba. Bakterija ulazi kroz posjekotinu ili ranu.
HRIPAVAC (Bordetella pertusis; magareći ili veliki kašalj) izaziva napadaje tako jakog kašlja da djeca ne mogu ni jesti, ni piti ni disati. Jak kašalj može trajati sedmicama. Tijekom bolesti može se razviti upala pluća, konvulzije, oštećenja mozga i potom smrt.
Postoje dvije vrste ove vakcine. Razlikuju po sastavu jedino u dijelu vakcine protiv pertusisa (celularno ili acelularno).
Dijete koje je imalo alergijsku reakciju na prvu dozu DiTePer cjepiva ne smije primiti drugu dozu. Vakcina se ne smije davati odraslima i djeci starijoj od 7 godina zbog komponente protiv pertusisa. Starija djeca, adolescenti i odrasli trebaju se docijepiti DT vakcinom protiv difterije i tetanusa u dobi od 7, 14 i 19 godina, te potom svakih deset godina.
Hepatitis B vakcina
Vakcinom protiv HepB štitimo se od hronične jetrene bolesti koja završava cirozom i karcinomom jetre, te se može smatrati i prvom antikancerskom vakcinom. Nažalost, kod pacijenata koji su već oboljeli od hepatitisa B, vakcina nema koristi – ali je moguće zaštititi najbliže, kao i zdravstvene radnike budući da je put prenosa ili vertikalni (s majke na dijete) ili putem krvi i krvnih derivata, te seksualnim putem. Preporučena je vakcinacija sviju mlađih od 18 godina, te osoba s povećanim rizikom od obolijevanja (putnici u određena područja, zdravstveni radnici, homoseksualci, pacijenti skloni rizičnom ponašanju, osobe zaražene HIV-om itd.) Svaka darovana krv se, između ostalog, testira na prisustvo antigena hepatitis B virusa.
Ova vakcina je rekombinantnog tipa, što znači da antigene hepatitisa B produkuju drugi organizmi nakon genetičke manipulacije njihovim materijalom, te osoba koja je primi ne može razviti oboljenje.
Smatra se jednom od najefektivnijih i najsigurnijih vakcina ikad spravljenih.
MMR vakcina
MMR vakcina podrazumijeva imunizaciju protiv ospica, zaušnjaka i rubeole. Ova vakcina kako sprječava obolijevanje od pomenutih bolesti, time sprječava i febrilne konvulzije, upalu uha, proljeve, upale pluća, oštećenje mozga, gluhoću, edeme mozga i/ili ovojnica kičmene moždine, artritise, bolna oticanja testisa ili jajnika koja mogu završiti sterilitetom ili čak i smrt. Ako žena oboli od rubeole dok je trudna, mogla bi pobaciti ili bi mogla roditi dijete sa ozbiljnim urođenim manama.
Većina ljudi koji su cijepljeni MMR-om bit će zaštićeni doživotno. Vakcine i visoka stopa vakcinacije učinile su ove bolesti daleko rjeđim. Jedna doza MMR vakcine djeluje 93% protiv ospica, 78% protiv zaušnjaka i 97% protiv rubeole. Dvije doze MMR vakcine djeluju 97% protiv ospica i 88% protiv zaušnjaka.
MMR je oslabljeno (oslabljeno) živo virusno cjepivo – ovi virusi su imunogeni ali jako slabo patogeni. To znači da nakon injekcije virusi uzrokuju bezopasnu infekciju kod vakcinisane osobe s vrlo malo simptoma, ako ih uopće ima, prije nego što se eliminišu iz tijela. Imuni sistem osobe bori se protiv slabašne infekcije koju uzrokuju ovi oslabljeni virusi, razvijajući trajni imunitet. Neki ljudi koji dobiju dvije doze MMR cjepiva mogu i dalje oboljeti ovih bolesti. Stručnjaci nisu sigurni zašto; može biti da njihov imunološki sustav nije reagovao onako dobro kao što je trebao, ili se sposobnost imunološkog sustava da se bori protiv infekcije vremenom smanjila. Otprilike 3 od 100 ljudi koji dobiju dvije doze MMR cjepiva dobit će ospice ako su izloženi virusu. Međutim, simptomi su generalno lakši kod vakcinisanih, a vjerovatnoća je manja da će prenijeti bolest na druge ljude.
Starija djeca, adolescenti i odrasli također trebaju 1 ili 2 doze MMR cjepiva ako već nisu imuni na ospice, zaušnjake i rubeolu. Vaš zdravstveni radnik vam može pomoći da odredite koliko doza trebate. Treća doza MMR-a može se preporučiti u određenim situacijama izbijanja zaušnjaka.
MMR vakcina se može davati istovremeno sa ostalim vakcinama. Djeca od 12 mjeseci do 12 godina mogu dobiti MMR vakcinu zajedno sa cjepivom protiv varičele u jednom injekciji, poznatom kao MMRV. Osobe sa lakšim bolestima, poput prehlade se mogu cijepiti.
Kada su u pitanju rizici nakon primanja same vakcine, nakon MMR cjepiva mogu se javiti bol, crvenilo ili osip na mjestu uboda i osip po cijelom tijelu. Groznica ili otok žlijezda na obrazima ili vratu ponekad se javljaju nakon MMR vakcine. Ozbiljnije reakcije događaju se rijetko. To može uključivati konvulzije (često povezane s febrilnošću), privremeni bol i ukočenost u zglobovima (uglavnom kod tinejdžera ili odraslih žena), upalu pluća, edem mozga i/ili kičmene moždine ili privremeni mali broj trombocita koji može izazvati neuobičajeno krvarenje ili modrice.
Kod ljudi sa ozbiljnim problemima sa imunološkim sistemom, ovo cjepivo može izazvati infekciju koja može biti opasna po život, stoga, u imunokompromitiranim stanjima je kontraindicirana – oni se štite kolektivnim imunitetom.
POLIO vakcina
Vakcina protiv poliomijelitisa sprečava pojavz dječje paralize. To je onesposobljavajuća i po život opasna bolest uzrokovana poliovirusom, koji pogađa kičmenu moždinu osobe, što dovodi do parastezija, slabosti i (trajne) paralize. Neki od ostalih simptoma mogu biti upala grla, vrućica, umor, mučnina, glavobolja ili bol u stomaku.
Djeca utrebaju dobiti inaktivirano cjepivo protiv dječije paralize (IPV) u ukupno četiri doze, s jednom dozom u svakoj od sljedećih dobnih skupina: sa 2 mjeseca, 4 mjeseca, 6–18 mjeseci i 4–6 godina. Djeca koja će putovati u zemlju u kojoj je rizik od poliomijelitisa veći, trebaju dovršiti seriju prije nego što krenu na put. Ako dijete ne može dovršiti rutinsku seriju prije odlaska, preporučuje se ubrzani raspored imunizacije. Djeca koja završe ubrzani raspored i dalje bi trebala primati dozu IPV sa 4 godine ili više, sve dok je prošlo najmanje 6 mjeseci nakon posljednje doze.
Neke odrasle osobe su pod većim rizikom i trebale bi razmotriti (re)vakcinaciju protiv dječije paralize, uključujući: ljudi koji putuju u određene dijelove svijeta, laboratorijski radnici koji se mogu baviti poliovirusom i zdravstveni radnici koji liječe pacijente koji bi mogli imati dječju paralizu. Ukoliko imunizacija nije dovršena, moguće je primiti preostale vakcine bilo kada.
Ova se vakcina također može se davati istovremeno sa ostalim vakcinama, te je mogu primiti i osobe koje su u tom trenutku lakše oboljele od npr. prehlade.
Prateće pojave mogu uključivati: bolno mjesto uboda s crvenilom i oteklinom.
HIB vakcina
Hib vakcina podrazumijeva imunizaciju protiv bolesti izazvanih bakterijom Haemophilus influenzae tipa b (Hib).
Haemophilus influenzae tip b može izazvati mnogo različitih vrsta infekcija. Ove infekcije obično pogađaju djecu mlađu od 5 godina, ali mogu utjecati i na odrasle osobe s određenim medicinskim stanjima. Teška Hib infekcija, koja se naziva i invazivnom Hib bolešću, zahtijeva liječenje u bolnici i ponekad može rezultirati smrću.
Prije vakcine, Hib je bio vodeći krivac za pojavu bakterijskog meningitisa među djecom mlađom od 5 godina (SAD, ali i ostatak svijeta). Najčešće komplikacije bakterijskog meningitisa su: oštećenja mozga i gluhoća.
Hib infekcija takođe može izazvati: upala pluća, jako oticanje grla, sepsu, upale zglobova, kostiju i srca, kao i smrt.
Vakcina se obično daje u 3 ili 4 doze (ovisno o dobavljaču). Može se davati kao samostalna vakcina ili kao dio kombinovane vakcine. Djeca starija od 5 godina i odrasli obično ne primaju Hib vakcinu, ali može se preporučiti starijoj djeci ili odraslima sa asplenijom ili bolesti srpastih ćelija, prije operacije uklanjanja slezene ili nakon transplantacije koštane srži. Hib vakcina se takođe može preporučiti osobama starim od 5 do 18 godina sa HIV-om.
Mogu je također primiti i osobe koje su u tom trenutku lakše oboljele, od npr. prehlade.
Prateće pojave mogu uključivati: bolno mjesto uboda s crvenilom i oteklinom.
OSTALE DOSTUPNE VAKCINE
Postoji još mnogo vakcina koje su registrovane u raznim državama, zbog različitih potreba stanovništva i susceptibilnosti za određena oboljenja radi geografskog položaja ili genetske konstitucije. Navest ćemo samo neka, koja se nerijetko koriste i kod nas.
Streptococcus pneumoniae vakcina
Bakterija Streptococcus pneumoniae – pneumokok – uzročnik više oblika različitih zaraznih bolesti – u dječijoj dobi: meningitisa, upale pluća i upale srednjeg uha, a komplikacije ovih bolesti nisu rijetke ni benigne. Budući da uslijed porasta otpornosti ove bakterije na antibiotike liječenje postaje sve teže, opravdano je sprečavanje ovih bolesti cijepljenjem.
Postoje dvije vrste ove vakcine:
- Polisaharidna konjugirana – štiti od 7 tipova bakterije i koristi se za cijepljenje dojenčadi i male djece od 2 mjeseca do 2 godine starosti i kod prethodno necijepljenje djece starosti od 2 do 5 godina.
- Polisaharidna – štiti od 23 tipa bakterije. Zdrave osobe razvijaju imuni odgovor na većinu ovih tipova bakterije 2-3 sedmice nakon cijepljenja.
Koristi se uglavnom za odrasle i za djecu od navršenih dvije godine života.
Neisseria meningitidis vakcina
Manifestuje se najčešće kao meningitis, a rjeđe kao meningokokna sepsa.
Razvoju bolesti pogoduje pad imuniteta kod djece i mlađih odraslih osjetljivih osoba do kojeg obično dolazi tokom zimskih i proljetnih mjeseci. Bolest se prenosi isključivo kapljičnim putem.
Vakcinacija protiv meningokokne bolesti preporučuje se svim osobama koje putuju u hiperendemska i endemska područja, naročito ako će duže tamo boraviti i ostvarivati kontakte sa lokalnim stanovništvom, kao i onima koji će boraviti u zatvorenim, prenapučenim kolektivima – kasarne, koledži, internati, brodovi.
Ovo je polisaharidna vakcina protiv cerebrospinalnog meningitisa izazvanog meningokokom A i C. Vakcinacija se sprovodi davanjem jedne doze, a revakcinacija u razmaku ne kraćem od tri godine od izvršene vakcinacije, u slučaju da postoje indikacije.
Zaštita se postiže nakon 2 nedjelje od davanja vakcine, kod osoba starijih od 18 mjeseci života.
Za osobe koje putuju na godišnje hodočašće u Saudijsku Arabiju u skladu sa preporukama SZO zahtijeva se primjena kvadrivalentne meningokokne vakcine.
Influenza virus (A, B, C, D) vakcina
Gripa (gripa) je zarazna respiratorna bolest koju uzrokuju virusi gripe koji zaraze nos, grlo i pluća. Može uzrokovati blage do teške oblike bolesti, često dovodeći do hospitalizacije i smrti.
Svako može oboljeti od gripe (i potpuno zdravi ljudi koji nemaju hroničnih oboljenja), ozbiljni problemi povezani s gripom mogu se dogoditi u bilo kojoj dobi, ali neki ljudi imaju veći rizik od razvoja ozbiljnih komplikacija povezanih s gripom. To uključuje ljude starije od 65 godina, ljude bilo koje dobi s određenim hroničnim zdravstvenim stanjima (poput dijabetesa, astme ili bolesti srca), trudnice i malu djecu. Najbolji način i najvažniji korak za prevenciju gripe je cjepivo protiv gripe – svake godine. Svake godine, budući da je sojeva ovog virusa mnogo, izoluju se oni koji su najviše prisutni (a opasni su po stanovništvo) i načini se (vektorsko) cjepivo protiv njih.
CDC preporučuje da svi koji imaju 6 mjeseci i više dobiju cjepivo protiv gripe svake godine. Cijepljenje protiv gripe može smanjiti bolesti gripe, posjete liječnicima i propuštene dane na poslu i školi, te ono najbitnije, spriječiti hospitalizacije i letalne ishode povezane s gripom.
HPV vakcina i prevencija raka
Ljudski papiloma virus (HPV) je u populaciji vrlo čest virus čiji pojedini tipovi (češće ili rjeđe) dokazano uzrokuju rak grlića materice, te spolne bradavice. Visokorizičnim tipovima smatraju se tipovi 16 i 18, prenose se najčešće seksualnim putem.
Gotovo 80 miliona ljudi – otprilike svaki četvrti čovjek – trenutno je zaraženo HPV-om u SAD-u, a oko 14 miliona ljudi, uključujući tinejdžere, zarazi se HPV-om svake godine. Iako postoji PAPA test kao screening metoda putem koje se može rano dijagnosticirati rak grlića materice, nažalost se ne dijagnosticira u tom stadiju ni polovina oboljelih žena, kada je šansa za izlječenje mnogo veća. Ciljna grupa za vakcinisanje su adolescenti, i djevojčice i dječaci (11-12 godina), kako bi se osiguralo da su zaštićeni prije stupanja u seksualne kontakte, ali se vakcinacija preporučuje i seksualno aktivnim osobama budući da može doprinijeti zaštiti ukoliko osoba još uvijek nije bila izložena pomenutim tipovima virusa.
HPV vakcina (u SAD registrovane tri) spravlja se od visokorizičnih tipova i pruža sigurnu, učinkovitu i trajnu zaštitu (6-9 godina, ovisno od tipa) od HPV infekcija.
VAKCNE I NUSPOJAVE
Vakcine, kao i sve supstance, mogu imati nuspojave — one su uglavnom blage i prolaze spontano bez ikakvih posljedica, a vrlo rijetko i u posebnim slučajevima mogu biti ozbiljne i ostaviti trajne posljedice – kao i nekolicina lijekova koji se svakodnevno koriste.
Korist od primjene vakcina u postojećem programu, sa svim svojim nesavršenostima i ograničenjima još uvijek uveliko nadmašuje sve i potencijalne rizike, što možemo vidjeti samim pogledom unazad kroz historiju. Sprečavaju se vrlo ozbiljne bolesti koje mogu ostaviti trajne teške posljedice i nerijetko biti smrtonosne.
Uskraćivanje cijepljenja povećava rizik od obolijevanja djeteta ako bude izloženo zarazi, a povećava istovremeno i rizik za cijelu populaciju jer se bilježi pad kolektivnog imuniteta, što čini izloženijima i osobe koje se u startu nisu mogle vakcinisati zbog svojih hroničnih stanja, naprimjer imunokompromitirani pacijenti, ili pacijenti na određenim terapijama.
Reference:
https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/14697816/
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK206944/
https://www.immunize.org/vaccines/
https://www.immunize.org/vis/mmr.pdf
https://www.hepb.org/prevention-and-diagnosis/vaccination/
https://www.immunize.org/polio
https://www.cancer.gov/about-cancer/causes-prevention/risk/infectious-agents/hpv-vaccine-fact-sheet
Lancet. 2003 Dec 20; 362(9401):2104-9.
